Fra Jozo Župić: ‘Antina radionica bio je Sinj’

Fra Jozo Župić poslao je priopćenje u kojem, između ostalog ističe kako priprema knjigu o profesoru i kiparu Anti Župiću. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

‘Ovo što pišem, uskoro će biti objavljeno u knjizi koju pripremam za tisak, i ako Bog da ovoga ljeta ćemo je imati u rukama. O kojoj se to knjizi radi? To će biti knjiga posvećena Anti Župiću, profesoru i kiparu (1929.-1974.), oko kojega se u proteklo vrijeme puno toga događalo.

Budući da se kroz knjigu više puta spominje prof. Frano Kršinić i njegov utjecaj na Antu, onda sam bio ponukan do kraja ispitati i istražiti, što je to on dao Anti da se ime toga umjetnika posebno spominje.

Frano Kršinić rođen je 24. srpnja 1897. u Lumbardi, a umro je 1. siječnja 1982. u Zagrebu. Hrvatski je kipar. Kao profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od 1924. i voditelj Majstorske radionice od 1947. odgojio je naraštaje mladih kipara. Radio je u bronci, kamenu i mramoru.

Moramo odmah reći da Anti nije bio profesor. Ante je možda o njemu govorio gimnazijalcima, jer je Kršinić uistinu bio veliki kipar, ali nakon istraživanja koje je obavljeno u Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nakon pregleda evidencije Majstorskih radionica, najnovija spoznaja koju sam baš jutros, 7. veljače, dobio elektronskom poštom glasi: “Nije nađeno da je Ante polazio Kršinićevu majstoricu.”

To mi je pred par dana potvrdio u telefonskom razgovoru i akademik Stipe Sikirica. Rekao mi je da Ante nije bio ni u radionici Augustinčića, ni Kršinića, ni Radauša kod kojega je diplomirao kiparstvo. Također mi je Sikirica rekao, da je iz prve ruke saznao, da je Kršinić imao veliko mišljenje o Anti. U njemu je vidio vrlo sposobnog čovjeka, i želio je da Ante dođe u njegovu radionicu, ali se to nije dogodilo.

Kao što sam rekao, Ante je diplomirao kod prof. Vanje Radauša. Stipe Sikirica nagovarao je Antu da nastave specijalizaciju kod prof. Radauša. Međutim, budući da se Ante oženio, odbio je taj poziv i vratio se u Sinj u kojemu je nastavio svoju karijeru kao nastavnik, te profesor na Gimnaziji Dinka Šimunovića.

Stečeno znanje s Akademije u kojoj je prošao kroz ruke desetorice redovitih profesora i sedmorice honorarnih predavača, prenosio je na mlade naraštaje Sinjana i Cetinjana.’