Fra Jozo Župić: Bogojavljenje – Tri kralja

Tekst i foto: fra Jozo Župić

Vraćajući se mislima u djetinjstvo, moram priznati, da mi je najdraže bilo vrijeme Božića. Božićne pjesme, jaslice uz oltar sv. Josipa, okićeni borovi, u meni su budili poseban osjećaj. Nakon svete mise mi bismo djeca ostali uz jaslice i promatrali polje od mahovine, figure pastira, ovčica, anđela, Isusa, Marije i Josipa I, jedva smo čekali kad će se u jaslicama pojaviti kraljevi sa devama. Došao bi i taj dan kad su jaslice bile kompletne. Pojavila bi se i zvijezda koja je sveta Tri kralja dopratila do Betlehema.
Danas kao odrastao, i kao onaj koji je studirao Sveto pismo razmišljam dublje.

Božić nas podsjeća na to, da su pastiri prepoznali Dijete u jaslama kao Mesiju, svoga Spasitelja i njemu su se poklonili. Pastiri ne zastupaju samo socijalno siromašne i prezrene, nego su oni zastupnici izraelskog naroda.

Svetkovina Bogojavljenja očigledno objavljuje da je Isusovo rođenje događaj za cijeli svijet. Zvjezdoznanci sa Istoka predstavljaju čovječanstvo izvan Izraela. Anđelova riječ pastirima Betlehema “danas vam se rodio Spasitelj”, ne vrijedi samo za Izrael, nego i za pogane, ljude drugih naroda. Isus nije Spasitelj samo Izraela, nego Spasitelj cijeloga svijeta, svjetlo koje obasjava svakoga čovjeka.

Da pogani nalaze pristup Bogu, o tome ne govori samo Matej u Evanđelju, nego i apostol Pavao u svojim poslanicama. On je razumio svoj poziv apostola kao nalog, da evanđelje Isusa Krista specijalno navijesti među poganima (usp. Gal 1,15). On doduše nije bio prvi i jedini koji se bavio misijom pogana. Ali, nitko drugi nije uložio toliko energije kao on i jasno je vidio, da Bog u raspetome i uskrslome Isusu nudi bez iznimke spasenje svim ljudima.

Bog dolazi ne samo Židovima, nego i poganima: On traži njihovu blizinu, da ih spasi. “I pogani su subaštinici i “sutijelo” i sudionici obećanja u Kristu Isusu-po evanđelju” (Ef 3,6).

Pavao na svojim misionarskim putovanjima naviješta evanđelje najprije Židovima, ali doživljava da Židovi i njihovi politički i religiozni vođe, velikim dijelom odbacuju kršćansku poruku. Pogani je naime prihvaćaju radosno i spremno, premda povijesno nisu bili “predviđeni”.

O sličnom iskustvu naviješta evanđelist Matej u današnjem evanđelju. To nisu njegovi ljudi koji kreću prema Betlehemu, da bi tražili novorođenoga kralja židovskoga i da bi ga častili. Premda se pred njihovim kućnim vratima ispunjaju proročka obećanja.

Pogani naprotiv slijede zvijezdu. Kreću na dalek i opasan put u stranu zemlju. Oni dolaze k jaslama, padaju ničice pred Djetetom i klanjaju mu se. Donose i svoje dragocjene darove. Donose zlato i tamjan, kao nekoć kraljica od Sabe kralju Salomonu, i plemenitu mast.

Veliki teolog, pokojni Karl Rahner tumači darove zvjezdoznanaca na drugi način kad piše: “Zlato ljubavi, tamjan čežnje, smirna boli”.

Matej kritizira stav svojih židovskih sunarodnjaka.

Oni očito nisu uočili to što se dogodilo u Betlehemu premda su na temelju tekstova Svetoga pisma morali prepoznati rođenje i lik Isusov. I nama kršćanima je ova priča kao ogledalo. I vi i ja znamo ljude koji su izvana daleko od Crkve, ali puno puta pokazuju više zanimanja za Isusa nego vlastiti ljudi. Oni puno puta prepoznaju znakove vremena bolje nego mi kršćani.

Isus, Dijete u jaslama, nije Spasitelj samo za određeni narod, nije Spasitelj samo za kršćane, nije Spasitelj samo za vlastite ljude. Ne, on je Spasitelj za sve, koji su otvoreni, radoznali, koji traže i pitaju, koji u srcu nose duboku čežnju. On je Spasitelj cijeloga svijeta. To je poruka današnje svetkovine Bogojavljenja.

A mi, što ćemo donijeti Isusu? Našu ljubav, našu čežnju, naše boli. On će to prihvatiti.

Fra Jozo Župić