Fra Jozo Župić: ‘Gospina slika na ulicama Sinja’

U metropoli Bavarske, u gradu Münchenu, u crkvama sv. Pavla i sv. Mihovila proslavili smo Veliku Gospu, Uznesenje Marijino u nebo, slavljenjem svetih misa i sakramentom pokore kojemu su pristupili mnogi Gospini štovatelji.

Vrativši se kući, u naš Hrvatski dom, odmah sam prelistao fotografije donesene na portalu Gospe Sinjske. Gledam to nepregledno mnoštvo kako prati Gospinu sliku. Latice cvijeća poletješe prema slici. Hrpa latica ostade na Gospinu okviru i sa slikom bijahu nošene ulicama Grada Sinja. Ispružene ruke prema slici. Žele je dotaknuti. Ako ne sliku,a onda barem okvir. Ispružene ruke znak su vapijućeg srca i duše u kojoj se zbiva ono što je samo Bogu poznato.

Gledam ukrašene prozore, zastave na kamenim zgradama, narodne nošnje, alkare u alkarskim odorama, njihove momke također, djevojke i mladiće u vrličkim nošnjama, bogoslove u roketama, djevojke i majke u svečanim haljinama, časne sestre, kako se izmjenjuju noseći Gospinu sliku,

Svećenstvo i nadbiskup hodaju pred slikom, a na čelu križ. Obasjani su suncem i hodeći ulicama Sinja, molitvama blagoslivlju hodočasnički narod i sve one koji izviruju sa svojih prozora, ili na Pijaci znatiželjno prate pogledima to veliko mnoštvo koje je krenulo s Majkom nade, da bi se po povratku svi ujedinili u slavljenju Mise i zahvalili Bogu za Mariju koja u pohodu svojoj rodici Elizabeti uskliknu: “Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela ulini Svesilni, sveto je ime njegovo!”….

Danas su je mnogi zazivali u Sinju, molili je za pomoć, a Ona je kao dobra Majka slušala njihove molitve i vapaje, prenosila ih svome Sinu, da po povratku iz Sinja budu istinski hodočasnici nade, da budu oni koji teže za onim što je gore, te budu sudionici njezine slave.

Fra Jozo Župić