Fra Jozo Župić: Kanarinac u Hrvatskom domu. Maestro je bio sretan!

U nesretnim vremenima rata svjedoci smo kako mnoge obitelji gube svoj dom. Svoje utočište. Svoje sklonište. Ono što su ljudi godinama gradili, u jednom hipu, u jednom udaru uništi im sve jedna kamikaza, jedna bomba ili granata. Ostaju ruševine koje plaču za svojim gospodarima koji odlaze u nepoznato, tražeći novi dom, novo sklonište, novo utočište. Danas je to Ukrajina, a sutra?

Sjetimo se ovih dana posebice Vukovara, ali i drugih žarišnih točaka – gradova i mjesta iz kojih su i Hrvati i građani Hrvatske, Bosne i Hercegovine morali tražiti novi dom, novo utočište.

Dok oni bježe u meni odzvanjaju riječi Mladena Grdovića:

‘Tu je moj dom, tu je ostalo sve
U kući kamenoj moje matere
Tu je moj dom, tu je u duši moj mir
U kući kamenoj ja ću ostati.´

Osim obiteljskog doma gradili su se i društveni domovi. Zvali su ih Hrvatski domovi. Među vrlo poznatim arhitektima u Hrvatskoj bio je Aleksandar Freudenreich (Zagreb, 21. studenoga 1892. – Zagreb, 22 travnja 1974.). On je jedan od najproduktivnijih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća. Saznajemo da je za vrijeme svoga života projektirao oko pet stotina objekata. Bilo sam bilo s drugim arhitektima. Neki objetki zauzimaju nezaobilazno mjesto u okvirima hrvatske moderne.

On uvodi u hrvatsku arhitekturu 20. stoljeća jedan novi tip društvenih objekata nazvanih ´Hrvatski dom´. Kako su se mijenjale ideologije i režimi, onda će se i taj naziv mijenjati u nekoliko navrata. Za vrijeme NDH Hrvatski domovi su bili preimenovani u Prosvjetna ognjišta, a nakon 1945. u Domove kulture.

Ovdje ćemo nabrojiti Hrvatske domove koje je projektirao Freudenreich:

Hrvatski dom, Vukovar (1919.); Hrvatski dom, Karlovac (1926.); Hrvatski dom, Đakovo (1927.); Hrvatski dom, Ivanić Grad (1927.): Hrvatski dom, Daruvar (1929.); Hrvatski dom, Garešnica (1929.); Hrvatski seljački prosvjetni dom, Ladanje Donje (1938.); i Hrvatski dom, Nova Gradiška (1940.).

Hrvatski dom u Karlovcu ima arhitektonsku i urbanističku vrijednost. Gradu Karlovcu će za obnovu 5 zgrada kulturne baštine pogođenih potresom, stići pomoć od skoro 70 milijuna kuna, a gotovo polovica za Hrvatski dom iz Fonda solidarnosti EU.

Gradonačelnik Karlovca Damir Mandić reče:

‘Obnova ovih objekata ne bi bila jednostavna bez pomoći europskih sredstava, a posebno me raduje obnova Hrvatskog doma koji na to već dugo čeka.’

Nas zanima Hrvatski dom u Karlovcu, u ulici Frana Kurelca 4, hrvatskog književnika i filologa. Zašto? U njemu je na Uskrs 1945. godine izvedena Dječja opereta Kanarinac je krivac čiji je libreto napisao Josip Kuletin, a istu je i komponirao.

U novinama ‘Pokupje’ 1945. br. 46. str. 7. čitamo:

‘Libreto djela je vjerojatno napisao sam skladatelj. Kažemo vjerojatno, jer na kazališnom razporedu nije ništa drugo označeno…Režiju vodio je također sam autor Kuletin. I na tom polju pokazao je izdržljivost i sposobnost izobrazbe najmlađih izvađača. Upravo neobičnom ljubavlju nastojao je stvoriti od dječice izvađače, među kojima je odkrio izvanredne talente.’

Ako se uzme u obzir, da se izvađači ovog djela, ne mogu nazivati diletantima, jer su u glavnom još djeca, a uspjeh vanjski je bio nadasve srdačan i dobar – onda i po treći put imademo izraziti Kuletinu svoje divljenje.

Dirigent bio je također Kuletin. On je djelo uvježbao. Ne samo glazbeno već i dielove u prozi. Sa svojim vojnim orkestrom udovoljio je svojim skladateljskim ambicijama i možemo priznati, da je svojom koncertnom uvertirom imao i simbolički uspjeh.

Lako je naučiti odrasle pjevače i glumce, koji se bave s tim zvanjima – ali djecu naučiti da nose cijelu predstavu na svojim leđima, teško je. Međutim, Kuletin poznaje dobro dječja grla, i on je stvorio mala čuda otkrićem svojih protagonista…..

Razne ratne neprilike bile su na uštrb scene i raskoši za veliki prizor carstva snova, no ipak i kraj svih tih nedaća, i djeci je ostao Kuletin svojim ‘Kanarincem’ duboko usađen u srcu.

Uspjeh je i vanjski bio veličanstven, a to neka bude Kuletinu najveća zadovoljština za njegov gigantski trud. Bilo je cvijeća i govora. Maestro je bio sretan!’

Zahvaljujem se Darku Mariniću koji mi je poslao sliku Hrvatskog doma u Karlovcu.

Autor: Fra Jozo Župić