svabo

Fra Jozo Župić: Koračnica ‘Sinjski Alkari’ postala je endemski dio glazbenog identiteta grada Sinja

Autor/ica
Objavljeno: 11 studenoga, 2021

Ovih dana dobio sam tekst na njemačkom jeziku od jedne njemačke muzikologinje koja je zamoljena da pogleda Kuletinove note i da nešto napiše o Josipu Kuletinu.

Ona se poslužila portalima koji su objavljivali tekstove o Josipu Kuletinu. Poslužila se i našom FERATOM. Jednostavno je preko gugla prevodila s hrvatskog jezika na njemački jezik tekstove o Josipu Kuletinu. Umjesto riječ kapelnik ona je dobila riječ kapelan, pa je postavila pitanje kako je moguće da je Josip Kuletin bio vojni kapelan i usprkos tome oženjen. Zar postoji i takva vrsta dušobrižnika? Onda sam joj odgovorio da nije riječ o kapelanu nego o kapelniku, a njemačka riječ glasi Kapellmeister (kapelmajstor). Također je postavila pitanje je li Josip Kuletin bio učenik franjevaca u Sinju? Odgovoreno joj je da su franjevci vodili Gimnaziju koju su pohađali đaci pripravnici za svećeništvo, ali je bilo i vanjskih đaka kojima je bilo stalo da pohađaju baš tu gimnaziju radi budućeg napredovanja na fakuletima, pa je tako i Josip Kuletin bio vanjski đak Franjevačke klasične gimnazije.

Svakako, riječi njemačke muzikologinje meni su bile poticaj da objavim dio teksta našega sinjskog kapelnika, prof. Grge Grubišića čiji će cjeloviti tekst, njegovo predavanje na simpoziju o Josipu Kuletinu biti uvršteno u budući Zbornik radova o Josipu Kuletinu.

Kažimo odmah da su po riječima glazbenog stručnjaka dr. Nikole Buble “kapelnici, “maestri” limenih glazbi bili redom beskonačno strpljivi pregaoci, koji su svojim radom poticali na rad, točnost i poštivanje glazbe i samih glazbala. Nije im bilo lako. U pojedinim slučajevima naročito zbog toga što su svojim talentom, marom i znanjem naglašeno nadvisivali sredinu u kojoj su djelovali.”

Naš profesor Grgo Grubišić obradio je u svom predavanju tri Kuletinove koračnice: Sinjski alkari, Drniški pozdrav i Uspomena na Knin. Evo njegovih riječi vezanih za koračnicu ´Sinjski alkari´:

‘Kuletinova koračnica poznata pod nazivom “SINJSKI ALKARI” , napisana je u čast i slavu obilježavanja dana Alke i Velike Gospe kao integralnih sastavnica najvažnijeg slavlja kroz godinu na području Sinja i njegove Cetinske krajine.’

Prema podatcima dostupnim prvenstveno iz osobnog pisma i ponude autora upućenog Viteškom alkarskom društvu – Sinj iz 1934. godine da se zaključiti da je ista skladana 1933. godine i to pod prvotnim naslovom ”ALKARI” a da se naziv koji se danas koristi dogodio i udomaćio naknadno, slijedom okolnosti, djelomično određeno i samim odgovorom od strane spomenutog društva.

Kao i kod najvećeg broja koračnica općenito, i kod ove je slučaj da se radi o skladbi jednostavnije glazbene forme, no za razliku od šturih konfekcijskih ili čisto prigodničarskih uradaka te vrste kakvima smo prečesto svjedočili… u ovom slučaju radi se o skladbi napisanoj s iskrenom nakanom da ona ostvari svoju misiju kao glazbena poslanica autora svom kraju, njegovim ljudima i njihovim svetinjama.

Koncipirana je tako da nas skladatelj nakon rezolutnog uvodnog segmenta prepušta dijelu koji je po svom ritmu i ukupnoj strukturi mirniji i melodiozniji te tako svojom teksturom čini kontrast spomenutim zvučnim obilježjima s početka. Melodika odražava autorov lirski karakter i čistoću glazbene misli kao i poimanje da je i u koračnicama kao mini-formama ipak moguće iskazati širi estetski spektar od onog na koji smo i navikli zbog počesto reducirane percepcije koračnica kao pojma i glazbenog oblika.

Slijedi dio u kojem glazbena tenzija ponovno raste podsjećajući nas da su alkari zapravo svojevrsna vojna postrojba, a adrenalinska dimenzija pojačana je suvislo ciljanom kombinacijom izražajnih sredstava čime nas autor vodi prema kraju prvog dijela i prizivajući znatiželju slušateljstva da upozna nadolazeći TRIO.

Taj finalni dio kompozicije skladatelj započima direktnom asocijacijom na ”alkarski zov” kao vjerojatno najaktualniji melodijski motiv nastao na području koje vezujemo uz Alku i njen ukupan kontekst. U praktičnoj primjeni tokom trodnevnih događanja oko Alke taj motiv biva izvođen ”molto rubato” dakle vrlo slobodno i neopterećeno striktnom ritmikom ili kakvom drugom periodikom nego je nošen isključivo osjećajima samog izvođača (trubača) na alkarskom trkalištu i njegovim nastojanjem da svojom stilizacijom i osobno dodatno naglasi važnost svakog pojedinačnog viteza koji tog trena stupa u fokus događanja.

U samoj koračnici autor taj motiv ipak stavlja u glazbeno-metričke okvire igrajući se te varirajući ga i to u piano dinamici što sve zajedno slušatelju otvara prostor za doživljaj u jednoj novoj i suptilnijoj dimenziji.

Nakon navedenog slijedi dio u kojem se autor instiktivno vraća njegovoj vidljivoj sklonosti melodioznim linijana kao istinskom odrazu svoje osobne prirode i u tom stilu svoju glazbenu posvetu alkarima, alkarskim momcima i svemu ostalom iz te kompleksne dimenzije kroz čistu melodiju šrokog zamaha i snažne energije u triumfalnom raspoloženju privodi efektnom završetku.”

Koračnica “Sinjski Alkari” postala je endemski dio glazbenog identiteta kako grada Sinja tako i čitavog područja koje mu inklinira i s vremenom duboko ušla u podsvijest svima koji Alku i sav njen kontekst doživljavaju krajnje intimno, do granica duhovne sfere. Osobno mislim kako je upravo to najvjerojatnije objašnjenje zašto ideja o mogućnost da bi istu eventualno izvodili i neki drugi orkestri i nije naišla na domaća odobravanja. Jednostavno se dogodilo da je taj naslov lokalno poprimio kultno obilježje i kao takav prešao u neku novu dimenziju što se najintenzivnije osjeća u trenutcima kad Gradska glazba Sinj krene s njenim prvim taktovima i reakcijama.

sinjski alkari
Print Friendly, PDF & Email

Na vrh