Fra Jozo Župić: Mir i tišina pod ‘staklenikom’

Piše: Fra Jozo Župić

U devetnici Gospi Sinjskoj kroz klaustar su prošle tisuće hodočasnika. Jedni u procesiji koja kreće iz fratarskog obora, pa kroz klaustar u crkvu Gospe Sinjske. Drugi čekajući pred ispovjedaonicama na pomirenje s Bogom u sakramentu pokore. Za neke je to bio susret sa starim prijateljima, susjedima koji se godinama nisu vidjeli. I, evo, taj ih je prostor zbližio. Ne boje se kiše jer je natkriven staklom. Možda je za to i dobio naziv “staklenik”. Staklenici se često koriste za uzgajanje cvijeća, povrća, voća i duhana.

Ovaj sinjski “staklenik” mjesto je gdje se duše zbližuju s Bogom po molitvi, po kajanju, po zahvaljivanju, po zazivanju Gospe za pomoć u nevolji. Po sredini “staklenika” male kockice. Upisana godina MDCCXL – 1740.

Na latinskom jeziku piše:

Cum porta claustrum
custodi conditor orbis,
longe ut sint hostes,
sit procul omne malum.

U hrvatskom prijevodu piše:

Stvoritelju svijeta,
čuvaj ulaz u samostan,
da neprijatelji i svako zlo
budu daleko od njega.

Na mramornom podu vidi se i nacrt crkve i samostana iz 1702. Nacrt je načinio ing. Antonio Benoni 14. VIII. 1702. Prema nacrtu arhitekta Ivana Vučkovića klaustar je sagrađen 14. VIII. 2012. godine.

Pred brončanim reljefom Majke od Milosti (Gospe Sinjske) što ga je izradio akademski kipar Kuzma Kovačić isklesan je “oltar” što ga je prema skici Kuzme Kovačića isklesao fra Duje Botteri, zajedno s Katom Marović, Mariom Franićem i Tomom Šalovom. Na njemu su molitve: : molitva za dijete, molitva bračnog druga, molitva u svakoj prigodi, zahvala za primljenu milost.

Oslikavanje prozora također je preuzeo akademski kipar fra Duje Botteri. On se odlučio za prikaz Hvalospjeva stvorenja sv. Franje Asiškoga.

Pred zidom zahvalâ Gospi što su ispisane na mramornin pločicama, stotine upaljenih svijeća na stalcima za svijeće. Prošetah se tim prostorom tišine i mira. Sjetih se pijeska i kiša što su ga nekada natapale. I svoje krizme koju sam primio po rukama biskupa Frane Franića. Baš u tom prostoru, 13. srpnja 1958. godine fotografirao je nas krizmanike, zajedno s našim vjeroučiteljem fra Silvestrom Aračićem, foto Stevo.

Na prozorima stanara koji su stanovali u oduzetoj fratarskoj zgradi, sušila se roba. U jednom kutu toga prostora bila je praonica u kojoj su časne sestre prale robu stanovnicima samostana. Kad bi u devetnici Velike Gospe padala kiša, svećenici su morali poći u ispovjedaonice unutar prostora crkve.
Sad je sve drukčije. Prostor je dobio višenamjensko značenje. U njemu se održavaju koncerti, izložbe, predstavljanja knjiga, predavanja, vjernici u njemu mogu pratiti slavlje mise kad su velike svetkovine ako nema dovoljno mjesta u crkvi.

Na zidu, blizu ulaza u crkvu, vise brončani medaljoni. Idem od medaljona do medaljona. Na medaljonima poznate osobe i poneka misao: Dr. Frane Franić, nadbiskup Splitsko-makarski 1954.-1988. Gospa Sinjska je srce moje nadbiskupije; Kardinal Vinko Puljić, Sinj 2008., Kardinal Franjo Kuharić, Sinj 1983., Bl. Majka Terezija, Sinj 1978., Bl. Alojzije Stepinac 1938., Kardinal Angelo Sodano, Sinj 2011., Kardinal Franjo Šeper, Proslava 250. obljetnice čudesne obrane Sinja za mene je najveći događaj u životu, Sinj, 1965.

Na dugom zidu iza ispovjedaonica, vise brončani reljefi 17 fratara mučenika:
Fra Leonardo Bajić 1889. – 1948.
Fra Krsto Bazo 1912. – 1944.
Fra Jozo Borković 1896. – 1942.
Fra Stanko Bradarić 1905. – 1943.
Fra Ante Cvitanović1889. – 1944.
Fra Rafo Kalinić 1910. 1943.
Fra Milan Lapić 1906. – 1943.
Fra Stanko Milanović Litre 1911. – 1944.
Fra Jozo Olujić 1888. – 1944.
Fra Vlade Pavlov 1900. – 1944.
Fra Petar Paviša 1904. – 1943.
Fra Josip Poljak 1908. – 1946.
Fra Ante Romac 1900. – 1944.
Fra Rudolf Vučić 1921. – 1945.
Fra Božo Vugdelija 1912. – 1945.
Fra Metod Vezilić 1883. – 1944.
Fra Petar Glavaš 1884. – 1945.

Na suprotnom dugom zidu su uokvirene slike vezane za slavlje Velike Gospe u Sinju. U tom prostoru prije je bio i brončani kip sv. Franje Asiškoga, rad kipara Ivana Kožarića (2012). Sada je izvan “staklenika”. Šteta!

Popričah s nekoliko osoba o ovom “stakleniku”. Starica mi reče: “Dolazila sam godinama ovdje. Ovo je lipo, odlično. Prije je padala kiša.
Jedan će svećenik: “Veličanstveno”.

Gospođa: “Nenametljivo, jednostavno, predivno.”

Mladić: “Odiše mirom i spokojom za razliku od hodočasnika koji su malo bučni”.

Aranžerka: “Ljuta sam što je skinuto zlato. Nedostaju zavjetni darovi. Gdje su ručni radovi oko Gospe? Treba cvijeća. Zašto je maknut kip sv. Frane? Treba sve biti u svjetlosti, toplini kao kad ulaziš u kuću. Treba vratiti masline.”

Susretoh i fra Bernardina Š., poznatog liturgičara. Upita ga fra Gabrijel: “Kako si?” A on će: “Nisam više nizašto, pa pišem knjige”. Smijeh. Onaj franjevački.

Hodočasnici napustiše Sinj. U klaustru je opet “mir i tišina”. Ipak taj “mir i tišinu” nakratko uznemiriše metle i krpe u rukama žena i mušakaraca, trećoredaca i pripadnika molitvene zajednice. Pranje klaustra. Sad se opet blista u čast Krista i njegove Majke, Čudotvorne Gospe Sinjske.

Fra Jozo Župić