fruhwald
otvorena vrata

Fra Jozo Župić: Pogled sa sinjske tvrđave Grad

Autor/ica
Objavljeno: 22 rujna, 2014

Foto: Petar Malbaša

Pogled sa Sinjske tvrđave Grad

Poslije ručka uputih se sa fra Pavlom na tvrđavu Grad. Prođosmo pokraj Kraljevića kuće i malo zadihani dođosmo na vrh tvrđave koja dominira Sinjskim poljem. Ovih sam dana čitao Cetinska vrila, pa se sjetih Anite Librenjak i njezinih riječi glede tvrđave: “Zahvaljujući strmim liticama, taj položaj je bio lako branjen, a strateški je izabran uz stoljetnu komunikaciju koja unutrašnjost povezuje s lučkim gradovima na morskoj obali, nadzirući važne dionice trgovačkih putova. S druge strane, ekonomski prosperitet grada opasanog čvrstim bedemima osiguravalo je plodno polje okruženo visokim planinskim lancima Kamešnice, Svilaje i Dinare.”

Pogled puca na Cetinsku krajinu. Eno i Visoke na koju sam se penjao kao dijete. U podnožju Visoke Župići s Radošića. Ispod njih vinogradi Župića iz Gorućice. Mi djeca uživali smo u ćokanju zrelog grožđa. Pred nama i Pavića nebesa. Tu nas je pok. fra Gabro Nikolić rado dovodio kao sjemeništarce da uživamo u prirodi i na čistom zraku.

Na tvrđavi su obimni radovi. Dosad je istraženo područje južnog, istočnog, sjevernog i zapadnog bedema tvrđave. Anita napisa da će do velikog jubileja 300. obljetnice koja će se obilježiti 2015. godine, u “cijelosti biti završena sanacija vanjskog obrambenog bedema, a s obzirom na vrijednost i značaj sinjske tvrđave Grad, arheološka istraživanja se svakako planiraju nastaviti kako bi se utvrdila namjena i funkcija svih otvorenih objekata te omogućila cjelovita konzervacija, rekonstrukcija i u konačnici prezentacija svih arheoloških i povijesnih struktura tvrđave.”

Bože moj, dok uživam na čistom zraku, obasjan zrakama sunca, ne mogu a da se ne sjetim svih onih koji su na ovom mjestu molili, vapili, zazivali u pomoć Majku od milosti, Gospu Sinjsku, da ih spasi, da im pomogne u ljutom boju protiv Turaka, čiji su plotuni razarali čvrsti bedem iza kojeg su se skrivali djeca i njihovi roditelji, hrabri junaci, kako to zapisa i pjesnik:
“Harni narod Cetinskoga kraja
Vienac plete kršnim junacima
Njim se divi, s hrabrosti veliča,
Ponosi se, primjer da su svima.”
To su riječi iz pjesme koju je spjevao O. Josip Paić u svojoj pjesmi 15. kolovoza 1887. na spomen doseljenja naroda Sinjsko-Cetinskoga iz Bosne 1687. god.

Pred nama je i crkvica, za čiju je gradnju zaslužan župnik fra Jozo Matić Stuparić koji je pozvao narod da sagradi na tvrđavi kapelu kao vidljiv znak viteške pobjede. Na crkvici je postavljen natpis: “MDCCCLXXXVII Dvi stote godine doselidbe iz Rame – svojoj Gospi – od Turaka izbavljeni – od kuge učuvani – zahvalni Sinj grad”.

Prebirem u srcu sve te događaje i polako se vraćamo drugim putem, kad eto ti jedne gospođe. Baši lipo, da sam naišla nas vas, reče ona. Ovih sam dana čitala Feratu i vaš članak. Rado čitam vaše članke, ali me ovaj posljednji malo zbunio. U “Điru po gradu” pročitah da u samostanu ima više žena nego nas, misli se na fratre. Pa, zar fratri imaju žene? Zar se i oni žene? Onda sam morao pojasniti ženi na što je fra Petar mislio kad je izgovorio te riječi. Naime, u samostanu su žene koje rade na vratariji, zatim čistačice, one koje peru robu. Kroz klauzuru prolaze i žene koje pjevaju u crkvenom zboru. Tu su i žene neokatemuneskog pokreta koje se okupljaju na svoje molitvene sastanke. Kroz vrata klauzure prolaze i mlade framašice itd. Glede ženidbe, rekoh gospođi, može se dogoditi da se fratar i oženi, ali onda napušta samostan i traži sebi novu obiteljsku kuću. I, više nije fratar, ni svećenik.

Eto, dokle sve može sezati pogled sa Sinjske tvrđave Grad.

Fra Jozo Župić

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh