Fra Jozo Župić: Poljski miševi i Josip Kuletin

Ponovno su oživjeli poljski miševi. Ja ih zovem miševima koji se skrivaju po rupama sinjskog polja, pa svako malo vremena provire da vide postoji li kakva opasnost za njihov život. Pitam se, čega se imaju bojati. Mi živimo u slobodnom demokratskom društvu. Imamo svoje ime i prezime. Imamo svoje zanimanje. Imamo svoje planove i želje. Neki nam se planovi ostvare, a neki ne.

Mislim da bismo svi trebali imati dobre namjere za dobrobit društva u kojemu živimo.

Svatko ima svoje polazište zašto nešto čini. Je li to dobro za zajednicu? O tome će moći prosuđivati i drugi. Tamo gdje je nešto dobro, a drugi bi pošto poto želio spriječiti to dobro, onda mislim da s njime nije nešto u redu.

Ja sam duboko uvjeren da su Kuletinove koračnice nešto lijepo i plemenito. One podižu čovjekov duh.. Čine ga radosnijim, poletnijim, oduševljenijim.

Kad gode se nedjeljom vozim prema njemačkim crkvama, do naših vjernika, najradije slušam preko radija razne koračnice limene glazbe. Te me koračnice nekako oživljuju.

Uvijek sam rado slušao sinjsku glazbu, ne zato što mi je otac dugo godina bio u njoj, nego meni te koračnice djeluju pozitivno za moju dušu.

To mi je i namjera kad govorim o Kuletinovim koračnicama i želim da se objave na CD-u, jer držim da će ih ljudi zavoljeti, bez obzira gdje se one izvodile. Ujedno će to biti i priznanje Josipu Kuletinu koji je te koračnice komponirao, dok su možda drugi spavali dubokim snom, jer ne zaboravimo da velika djela nastaju po noći, u tišini. I dok je on komponirao drugi su spavali, a sada kad se izvode one i mrtvoga bude na život.

Vraćam se našim poljskim miševima. Volio bih da imaju ime i prezime, ali iz njima poznatih razloga radije uzmu neki pseudonim. Jedan od njih je Šare. Meni odmah asocijacija na pokojnog, dobrog fratra fra Ivana Markovića sa Radošića. On je posebno volio pse i u našemu društvu rado ih je spominjao.

To su bili: Šare, Dunav, Drina i Dren. Sjećam se priče o tome Šari. Fra Ivan je pohodio jednu staricu – bolesnicu na Miljevcima. Podijelio joj sakramente. Sa sobom je poveo i svoga Šaru. Domaćica snaha iznosi pred fra Ivana narezani pršut. Oslovljava fra Ivana sa vi. A onda se obrati i Šari: Hoćete li Šare i vi malo pršuta?

Dakle, Šare se identificirao sa fra Ivanom.

Nakon Šare javlja se neki ludi broj. Nisam htio odgovarati, jer ne želim raspravljati s brojem. Čovjek ipak nije broj, nego živa osoba. Malo prije smo vidjeli da je čak i pas živa osoba u mislima dobre domaćice.

Nemam ništa protiv javljanja glede Kuletina, ali bih svakako želio da se ljudi potpisuju punim imenom i prezimenom, a ne da budu poput jednoga koji se javio sa Njonjo, jer i to je na žalost postalo podrugljivo na račun neke osobe. Oni to najbolje znaju koje.

Neka živi Josip Kuletin i njegovo djelo!