trilj
vrlika
baner donlic

Fra Jozo Župić: Sinjske jaslice

Autor/ica
Objavljeno: 1 prosinca, 2014
jaslice

Sinjske jaslice

Jučer, 30. studenoga započelo je vrijeme Adventa ili Došašća. Na advetnskom vijencu upaljena je prva svijeća. Do Božića će biti upaljene četiri svijeće. Ovih sam dana pročitao, da te svijeće na adventskom vijencu imaju i svoja imena i da mogu biti različitih boja. Tako prva svijeća nosi ime “Svijeća proroka i Svijeća nade (zelene boje); druga je Svijeća Betlehema i Svijeća spasenja (ljubičaste boje), treća je Svijeća pastira i Svijeća radosti (ružičaste boje), i četvrta je Svijeća anđela i Svijeća pouzdanja (crvene boje).” (Živo vrelo, 12/2014. str. 34.)

Mi bismo mogli nadodati, da te svijeće mogu biti za nas poruka, da sami postanemo svijeće, da se što bolje pripremimo za Onoga koji dolazi, za kojeg se pripremao i sv. Franjo čiju je “pamet napose zaokupljala poniznost što se objavila Utjelovljenjem”, kako čitamo kod Tome Čelanskog.

Toma je napisao životopis o sv. Franji. On nam opisuje kako je sv. Franjo načinio jaslice za dan Rođenja Gospodnjega. (I 84-87) Bilo je to 1223. godine  kod gradine koja se zove Greccio. U tom kraju živio je čovjek imenom Ivan. Franjo ga je pozvao k sebi petnaestak dana prije Božića i rekao mu: “Ako želiš da ovogodišnji Božić proslavimo u Grecciu, požuri se i brižljivo pripravi, što ću ti reći. Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete, koje je rođeno u Betlehemu, i na njegove djetinje potrebe i neprilike tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u  nazočnosti vola i magarca da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.”

Taj dobri čovjek poslušao je sv. Franju i sve pripremio: jaslice, slamu, doveo je vola i magarca. Čitamo dalje: “Pristiže narod i novom se radošću raduje novom otajstvu. Šuma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braća pjevaju, dužnu hvalu Gospodinu daju, i svu noć odjekuje zanosnio klicanje. Svetac Božji stoji pred jaslama, od silna ganuća uzdiše. Ranjen pobožnošću, ispunjen čudesnom radošću. Jasle su oltar gdje se služi svečana misa; u neočekivanoj utjehi uživa svećenik.”

To su bile prve jaslice na svijetu. I od tog vremena započinje u Crkvi lijep običaj pravljenja jaslica. Njih nalazimo u svim katoličkim crkvama, a možemo ih naći i u mnogim našim kršćanskim kućama.
U crkvi Gospe Sinjske pojavljuju se jaslice prvi put za Božić 1931. godine. To zaključujemo na temelju članka objavljenog u glasniku Gospa Sinjska 20. veljače 1941. na str. 38.-39. pod naslovom “Deseta godišnjica sinjskih jaslica”.
Potpisnik članka fdš piše: “Gospina crkva u Sinju do pred deset godina nije pružala toga užitka svojim mnogobrojnim posjetiocima kroz božićne blagdane. Stoga se je osjećala živa potreba, da bi se i kod nas uvele jaslice. Živim i ustrajnim nastojanjem ondašnjeg sinjskog kapelana o. Metoda Dragaša, a dragovoljnim novčanim doprinosima sinjskih građana, nabavljene su prekrasne velike jaslice iz Rima zu cijenu od nekih deset tisuća dinara. Zauzimanjem i okretnošću o. Ivana dr. Glibotića, koji se tada nalazio na naucima u Rimu, uspjelo je te jaslice dobiti za mnogo povoljniju cijenu negoli bi inače stajale.

Pred ravnih 10 godina postavljene su o Božiću prvi put te jaslice u Gospino svetište. Otada svake godine postavljaju se za božićne blagdane, uz golemo nastojanje, trud i spremnost upravitelja svetišta o. Duje Šitića, na čitavom prostoru oko oltara sv. Josipa, koji se nalazi prema oltaru čudotvorne Gospe Sinjske”.

Dakle, preko osamdeset godina imamo u Sinju jaslice za Božić. I ja sam zajedno s drugom djecom klečao pred njima. Gledao samo u Isusa, Mariju i Josipa, u vola i magarca, u pastire kako se griju uz vatru, ili nose darove malome Isusu. Gledao sam u  tri kralja koji dolaze s devama i nose svoje darove: zlato, tamjan i smirnu-plemenitu mast, te  u male ovčice na zelenoj mahovini koju sam i sam donosio fra Silvestru,  zvijezdu repaticu, anđele čija je pjesma odzvanjala u mojim ušima: “Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje”. Crkveni zbor na misi Ponoćki pod ravananjem fra Bernarda Borića pjevao je starohrvatske božićne pjesme. Cijela je crkva pjevala. Osjećao sam se kao u raju. U društvu anđela. U srcu sam nosio cijeli Betlehem.

A, jaslice su svake godine bile ljepše i ljepše, zahvaljujući Marijanu Travizziju-Ceji koji je u njih unosio umjetničku dušu i ljubav. Svake godine su na istome mjestu kao i pred više od osamdeset godina.

Još jednom ću se vratiti Franjinim jaslicama. “Njegove riječi o rođenju siromašnoga kralja u malom gradu Betlehemu teku poput meda. A često je, kad je htio izgovoriti presveto ime Isus, govorio silnim žarom. Nazivao ga je Betlehemskim Djetešcem, a ime BETLEHEM je izgovarao poput ovce koja bleji. Kad bi spominjao Betlehemsko Djetešce ili izgovarao ime ISUS, sve bi oblizivao usne, jer je sretnim nepcem kušao i gutao slatkoću ove riječi. (br. 86.)

Fra Jozo Župić

ferata@ferata.hr
0997370409
Na vrh