Fra Jozo Župić: Start u Novu godinu

Start u Novu godinu

U ponoć Silvestrova ili Stare godine startat ćemo u Novu godinu. Iza nas će ostati brojka 2014 a u našim pismima, čestitkama, bankovnim računima, službenim spisima kočit će se brojka 2015.

Možda bismo za moto Nove godine mogli uzeti riječi sv. Ivana Bosca, utemeljitelja salezijanaca, koji, da je živ, slavio bi 16. kolovoza 2015. godine, svoj 200-ti rođendan. Baš onda, kada ćemo tih dana u Sinju slaviti 300. obljetnicu čudesne obrane Sinja od Turaka. Njegov moto glasi:

“Biti radostan, činiti dobro, i pustiti vrapce da cvrkuću”.

Ovih smo dana radosno pjevali božićne pjesme. Razlog naše radosti je taj, što je Krist Spasitelj među nama. On je nas kao podložnike Zakona otkupio, te smo primili posinstvo, kako kaže sv. Pavao u poslanici Galaćanima. Učinio nas je sinovima i kćerima Božjim. Po njemu i s njime smo baštinici Božji. Imamo udjela u neprolaznosti, u vječnosti Božjoj, a to je suprotno našem iskustvu, da naše godine dolaze i prolaze, da se naše vrijeme u rukama rasplinjuje. On je došao u punini vremena, da nas daruje puninom života (Iv 10,10) Ako to nije razlog da trebamo cijelu godinu, iz dana u dan uvijek iznova biti radosni, ja drugog ne znam.

“Iz punine srca usta govore”, kaže poslovica. Ali, ne samo iz usta, nego iz cijeloga bića trebalo bi ključati radosno raspoloženje. To znači, radosno raspoloženje, treba i mora biti osjetno i iskustveno i za druge. Kako bi to moglo biti bolje ostvareno nego kroz drugi poziv sv. Ivana Bosca: činiti dobro. Bio je ispunjen darovima Duha Svetoga i živio je kao da vidi Nevidljivoga. Poslušajmo ga:

“Obećao sam Bogu da ću do posljednjeg daha biti za svoje siromašne mladiće. Dosta je da ste mladi pa da vas jako volim. Za vas učim, za vas radim, za vas sam spreman dati i život. U stvarima koje koriste ugroženoj mladeži ili služe pridobivanju duša za Boga, trčim naprijed sve do drskosti. S vama se dobro osjećam; doista, moj je život biti s vama…”

Dobro nije samo ograničeno na ljude, nego se proteže na sva Božja stvorenja. Opet kao u Gospodinovim ustima (Mt 10,29 sl.) sami moramo trpjeti vrapce kao primjer. Vrabac je kao najrasprostranjenija ptica pjevica u čovjekovoj sredini dugo vremena bio dosadni štetočina, jer je pohlepno jeo zrna pšenice koja su ljudima osiguravala kruh. Zbog njegova sklonosti prema zrnima pšenice bit će označen imenima “ječmeni lopov” ili “ambarski lopov”. Također je dobio ime “prljavac”, jer se čisti u prašini, i to ga ne čini sjajnim uzorom i nije među blagoslovljenim pjevačima pticâ pjevicâ. Ipak ga po savjetu Don Bosca treba pusiti da cvrkuće.

Mnogi su vrapci prestali cvrkutati u vrijeme moga djetinjstva. Sjećam se hladnih zima i snijega koji je prekrivao naše selo. Na Rudulovoj njivi jata vrabaca. Proradile su dvocjevke Mate i Ilije. Milica je bila radosna praveći rižot od vrabaca. A, isto taka i Kara. Pod vrapcima se misli na sva stvorenja Božja sa svim njihovim velikim i malim čudima, s njihovim za nas ljude težkim i puno puta nesnosnim stranama kao i njihovim korisnim, radosnim, potrebnim i ljekovitim aspektima. Njih u svoj punini, s korišću i teretom – da obrađuju i čuvaju (Post 2,15), kako se to kaže u knjizi Postanka, broji Svetac iz Torina temeljnim komponentama ispunjenog života. Stoga vas sve pozivam, da s Božjim blagoslovom i riječju svetoga Ivana Bosca idemo kroz sve dane, tjedne, mjesece 2015. godine. Tada nam može Godina Gospodnja 2015. biti godinom spasenja. Prihvatimo moto:

“Biti radostan, činiti dobro i pustiti vrapce da cvrkuću”.

Fra Jozo Župić