Fra Jozo Župić: Tragovi sv. Franje u Sinju

Za koji dan ulazimo u mjesec listopad. Samo ime mu znači da pomalo počinje padati lišće. Lišće nas upozorava na prolaznost života. Nestaje  zelenila i pojavljuju se žuti listovi. Dovoljan je i lagani povjetarac ili malo jača kiša, pa nam eto lišća pod nogama.

Na samom početku ovoga mjeseca, točnije 4. listopada, spominjemo se velikoga sveca Crkve, sv. Franje. Njegovo ime rašireno je po cijelome svijetu po njegovim nasljednicima, braći franjevcima.

Tako su sinovi sv. Franje Asiškoga došli i u Sinj. Mogli bismo reći da Sinj nije samo alkarski Grad i Grad Čudotvorne Gospe Sinjske, nego i Grad sv. Franje.

U seobama kršćanskog puka iz Bosne  uz potporu krajišnika, u listopadu 1687. organizirano stižu narod i franjevci iz Rame koji iz samostana sv. Petra ponesoše i sliku Majke Božje – Majke od Milosti, kasnije Gospe Sinjske ( u Sinju su imali skromni samostan s crkvom na mjestu današnjega groblja sv. Franje).

Danas franjevci žive u velikom samostanu i poslužuju narod u Bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske. U toj Bazilici nalazi se i oltar sv. Franje, kojega podigoše Bratimi Mrtvih duša 1750. godine.

Godine 1854. u Sinju je započela javno djelovati Franjevačka gimnazija, prva u Dalmaciji na hrvatskom nastavnom jeziku.

Možda niste znali da se među četiri zvona na zvoniku Gospine bazilike nalazi zvono teško 600 kg., nota fa diesis – posvećeno sv. o. Franji s natpisom: “Sveti oče Franjo, Isusovom ljubavlju raspali naša srca i naše društvo opet Bogu povrati!”

Dana 4. listopada 1927. godine u svetištu je svečano proslavljena sedamstota obljetnica svete smrti sv. Franje Asiškoga.

Sv. Franjo povezan je s bazilikom u Sinju i preko božićnih jaslica. On je tri godine prije svoje smrti  želio proslaviti Božić uz žive jaslice. Bilo je to 25. prosinca 1223. u Grecciu. Otad po svim crkvama širom svijeta prave se božićne jaslice. Tako su u Gospinoj crkvi postavljene jaslice prvi put 20. prosinca 1931. godine. U pravljenju jaslica posebno mi je ostao u sjećanju pok. Marijan Travizi, popularni Cejo, tajnik našega Junaka.

Možda niste znali, da je 4. listopada 1943. godine, na blagdan sv. Franje, izgorjela zgrada Hrvatskog katoličkog doma – stjecište i  utočište svih Hrvatskih katoličkih društava u Sinju.

Na ulazu  u crkveno dvorište prolazimo pokraj brončanog kipa sv. Franje rad akademskog kipara Stanka Vukadina iz 1977. godine.

U klaustru samostana postavljen je brončani kip sv. Franje Asiškoga, rad akademskog kipara Ivana Kožarića (2012.).

U istom klaustru divimo se prekrasnim i životopisnim vitrajima umjetnika Duje Botteria koji je na staklu napravio djelo: “Pjesma stvorenja” sv. Franje Asiškoga. (2010.-2016.).

U župi djeluje Franjevački svjetovni red – OFS i aktivna je skupina Franjevačke mladeži (FRAMA).

Kad god se opraštamo od naših pokojnika na groblju sv. Franje, pogrebnu povorku prati i zvuk zvona na crkvi sv. Franje na groblju.

Dakle, sv. Franjo je itekako utkan u život Grada Sinja po franjevcima koji stoljećima vode pastirsku brigu za dobro duša koje su im povjerene.

Uz franjevce svakako treba spomenuti i Školske sestre franjevke Provincije Presvetoga Srca Isusova iz Splita koje su svojom knjigom “Stoljeće života pod okriljem Znamenja velikoga”, tiskane 2020. godine, posvjedočile da su na poziv franjevaca ostale u “neprekinutoj suradnji, djelujući u njihovim ustanovama i okolnim župama”.

Svima koji nose ime ovoga sveca neka je sretan imendan!