Fra Jozo Župić: Tri kralja – Bogojavljenje

U povodu blagdana Bogojavljenja ili Sveta tri kralja, tekst nam je poslao fra Jozo Župić kojeg prenosimo u cijelosti:

‘Danas će se u jaslicama pojaviti tri nove figure. Pastirima će se pridružiti tri kralja s Istoka. Tradicija im spominje imena: Gašpar, Baltazar i Melhior. Uz njih su i deve. Dalek je to bio put do Jeruzalema. A deve su izdržljive životinje.

Zašto su krenuli na tako dalek put? Sve do Jeruzalema. Pokušajmo se u mislima prebaciti u vrijeme kad nije bilo električnog i umjetnog svjetla. Čovječanstvo je živjelo tisućama godina u tamnoj noći. Sjali su im samo mjesec i zvijezde. Sigurno je i odnos prema nebu i zvijezdama bio drukčiji.

Mudraci s Istoka poznavali su jezik neba, znakove zvijezda. Jupiter je zvijezda svjetskog vladara. Saturn je zvijezda Palestine, a zviježđe Ribe znak je posljednjeg vremena. U tom zviježđu Ribe došlo je do konjunkcije Jupitra i Saturna. To se događa svakih 400 godina. Zadnji put je bila konjunkcija 21. prosinca 2020. godine.

Mudraci su bili pogani, ali im je Bog govorio kroz prirodu, na način koji mi danas, sa svom našom civilizacijom ne poznajemo.

Apostol Pavao u svojoj poslanici Efežanima kaže: “Sada je objavljeno da su i pogani subaštinici i “sutijelo” i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.”

Čitamo u evanđelju po Mateju da su se mudraci pojavili u Jeruzalemu raspitujući se: “Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.”

Oni su vidjeli gdje izlazi zvijezda. Ne saznajemo ništa više. Potrebno je otvoreno srce koje istražuje i pošten um. Zvijezda koja je dovela mudrace s Istoka do Isusa, bilo je prije svega “unutarnje svjetlo”, koje je spremno voditi svakoga čovjeka. Svi nosimo to svjetlo duboko u sebi.

Žalosno je to što ga mi sami možemo zamagliti, čak i postati slijepi za njega. Kad se to dogodi, govorimo o zabludi.

Kralj Herod na potresan način pokazuje kako izgleda zabluda. Zašto se uplašio? Bio je bolesno zabrinut za svoju vlast. Brutalno je progonio sve koji su mu mogli biti konkurencija, sve do najužih članova obitelji.

Većina ratova i sukoba u našem svijetu ima svoje podrijetlo u ovome. Herod ima samo jednu brigu, održati svoju moć.

Zaboravlja da je smrtan i ne može ništa, apsolutno ništa ne može ponijeti od svoje moći sa sobom u grob.

Kad zvjezdoznanci ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Tako čitamo kod Mateja. Ispunja ih dakle božanska radost. Tko netko čini nešto s radošću, tome ide sve lako od ruke. Da zvjezdoznanci nisu osjetili tu radost i čežnju za Božjim djetetom, oni nikada ne bi krenuli na tako dalek i mučan put. Tko koristi navigaciju duše, tko njeguje odnos s Bogom, tko želi biti blizu Bogu, taj nalazi Krista. Gdje je Krist, tu je i njegova radost.

Sveta tri kralja slijedili su zvijezdu, našli su Dijete, i njihova radost bila je prevelika!

Mi slavimo Bogojavljenje: ne samo u nebu, ne samo u hramu, ne samo u crkvi, ne samo kod službe Božje, nego usred života. Boga ne susrećemo samo u hramu, nego također u normalnoj kući – također u bolnicama, u uredima, u neboderima.

Isusa ne susrećemo samo u zlatu, tamjanu i smirni, nego klečeći i u prašini. Stoga se pitamo: komu to smetaju ljudi koji kleče i mole po trgovima naših gradova?’