IN MEMORIAM Tomislav Baturina – Zbogom nebeski viteže

Zabrecala sinjska zvona žalosnim tonom, sa zvonika daleko se čuju. Jecala su zvona, isprativši u vječna prostranstva mladog čovjeka, supruga, oca, sina, brata, prijatelja. Ta zvona sv. Frane danas su rastužila dolinu Cetine, zazvonila su posljednje zbogom hrvatskom junaku, čuvaru hrvatskog neba. Tomislav je na vječni počinak otišao rano, prerano. Svevišnji je uzeo svog pravednika u svoju letačku posadu.

Danas su se Hrvatska, Sinj i Vrlika oprostili od svog nebeskog viteza, natporučnika Tomislava Baturine. Letio je ponosno svojim hrvatskim nebom, a sudbina je htjela da ga uzme hrvatsko more. Istinski je ljubio, volio i poštivao svoju obitelj, svoju Domovinu, svoju vjeru, svoje Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Ponosno je letio iznad svoga cetinskoga kraja – od izvora Cetine, preko svojih Maovica, Vrlike, Sinja, Zemunika, Zadra… Neopisiva je tuga u srcima supruge Monike, njegove mezimice Irme, majke Mirjane, brata Antonia, sestre Ane i ostale mnogobrojne rodbine i prijatelja. Tužno je sad na hrvatskom nebu za sve hrvatske zrakoplovce jer dok lete, s njima više nema viteza hrvatskog neba. Tomislav sada u rajskim letovima leti za svoju Domovinu Hrvatsku koju je neizmjerno volio. Tamo, među rajskim zaslužnicima, čeka ga otac Slavko, hrvatski časnik koji je na početku Domovinskog rata stao u obranu svoje Vrlike i Hrvatske, časno služeći Hrvatskoj vojsci.

Vođen ljubavlju prema Hrvatskoj i pokojni Tomislav krenuo je tim putem. Ponosno je nosio časničku odoru, bio je najbolji u svojoj klasi. Bio je pilot za neslućene visine i uspjehe. Međutim, okrutna sudbina je prekinula njegov let. No, zauvijek će živjeti uspomena na njega i vrline koje su ga krasile.

Na groblju sv. Frane na posljednje počivalište danas je uz sve vojne počasti ispraćen natporučnik Tomislav Baturina, a misa zadušnica služena je u Crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske.

‘Neka ti je laka hrvatska gruda, Viteže, koju si neizmjerno volio i počivaj u miru Božjem. Sada si negdje u nebeskim prostranstvima i letiš nad nama.’