Intervju: Željko Župić o prošloj i budućoj karijeri

Od ove sezone, nakon četiri godine kontinuiteta, na parketu sinjske dvorane u dresu Alkara nećemo gledati Željka Župića koji je odlučio zaključiti jednu, a početi novu karijeru. Loptu i momčad zamijenili su posao i obitelj…

U razgovoru za Hit radio, sada već bivši krilni centar je pojasnio odluku da se prestane aktivno baviti košarkom…

“Jednostavno je došlo vrijeme da se posvetim drugoj vrsti karijere, onoj poslovnoj, koja je jednako važna za moju budućnost. Posljednje četiri godine će mi ostati u lijepom sjećanju. Igrali smo tri Lige za prvaka, a nadam se da će momčad ostvariti ovakve rezultate i u budućnosti.”

Njegova bogata igračka karijera počela je u Sinju, nastavila se po Europi i svijetu, da bi kraj doživjela opet na mjestu gdje je i počela…

“Počeo sam u Sinju s gospodinom Vrcanom, da bi s 15 godina dobio poziv Cibone gdje sam trenirao četiri godine, a put me dalje vodio na studij u SAD gdje sam igrao sveučilišnu košarku. Po završetku školovanja došao sam ponovno u Alkar, a nakon toga sam bio u Grčkoj nekoliko sezona te u Širokom. Dakako, zadnje četiri godine bio sam dio Alkara u kojem sam zaključio karijeru.”

Čast svima, ali još uvijek je neprikosnovena krilatica “svugdje pođi i kući dođi” …

“Kući je uvijek najljepše. Alkar je posebna priča, grad živi s klubom, ljudi nas zaustavljaju na ulici, ispituju o aktualnostima i to je ono što ima posebnu draž. Naši navijači su primjer kako se voli klub, nema nervoze kada ne ide dobro, stalno su uz igrače, plješću, navijaju i to je već postalo prepoznatljivo.”

Kako god da bilo, Alkar će od naredne sezone dobiti novog navijača…

“Uvijek je teže biti po strani i gledati, nego igrati. Bolje je kad imate mogućnost utjecati na rezultat, nego bespomoćno stajati i živcirati se. Vjerojatno ću na neki način biti kritičan prema bivšim suigračima, ali to je prirodno kad si sa strane. Ne sumnjam da sam i sam bio podložan kritikama ranije. Naravno, uz dosta tolerancije i šale. U svakom slučaju, bit će jedan navijač više.”

Trenerski poziv…

“Ne vidim se u tome. Teško je voditi 12 ljudi, da svi budu zadovoljni, da svima bude pravedno i da se usto dobije i rezultat. Trenutno ne, ali tko zna što nosi budućnost. Nikad ne reci nikad.”