Istina o IEC-u: 33 – 26,5 = 6,5 (milijuna kuna)

Gradonačelnica Kristina Križanac odabrala je izvođača radova na izgradnji Interpretacijsko edukacijskog centra Sinjska alka. Riječ je o zajednici gospodarskih subjekata Inero i GEOIN Split. Ukupna cijena ponude iznosi 26,5 milijuna kuna.

Izabrana ponuda je za 6,5 milijuna kuna niža od ponude koju je Gradonačelnica odabrala u ožujku prošle godine i oko koje se vodio pravi politički i pravni rat.

Prošlogodišnja javna nabava, teška čak 33 milijuna kuna, uzdrmala je sinjsku političku scenu. Na primjedbe kako je ta ponuda za 10 milijuna kuna skuplja od osiguranih sredstava, odgovoreno je kako je ista odabrana transparentno i kako su sredstva za njenu provedbu osigurana. Samo nekoliko mjeseci kasnije cijela javna nabava poništena je uz obrazloženje kako sredstava za njenu provedbu – nema!?

Tome je prethodilo poništenje odabira sporne ponude i mogućnost da se na preporuku nadležnog državnog tijela izabere jedna od ponuda s osjetno nižom cijenom, koje su udovoljavale svim uvjetima natječaja. Ta je mogućnost zaobiđena navedenim poništenjem cijelog postupka. Zašto? Javnosti još nije ponuđen ozbiljan odgovor na ovo iznimno zanimljivo pitanje.

Uslijedili su upravni nadzori nad postupkom, od kojih su se neki mjesecima vodili tajno. Ministarstvo gospodarstva u tri je navrata naglasilo kako u postupku javne nabave nije utvrdilo nepravilnosti, ali nikada se nije očitovalo o zakonitosti kriterija temeljem kojih je izvršen poništeni odabir. Konačno, Općinsko državno odvjetništvo Split zaključilo je kako je sporni postupak javne nabave zakonit i kako su daljnja postupanja po tom pitanju nepotrebna. Najzanimljiviji dio očitovanja ODO je onaj o spornim kriterijima. ODO u tom smislu navodi kako je Pravilnik koji regulira postupanje prilikom odabira ponuda stupio na snagu 1. siječnja 2017. godine, a kako je dokumentacija o javnoj nabavi objavljena u prosincu 2016. godine pa se na nju navedeni akt ne odnosi. To je samo po sebi točno, ali i nebitno. Problem je u tome što je dokumentacija temeljem koje je odabrana naknadno poništena ponuda objavljena u siječnju 2017. godine. Pravna teorija kako se akt koji je stupio na snagu samim početkom godine ne odnosi na postupak koji je počeo nakon toga – nikada nije obrazložena. Vjerojatno i neće.

Zanimljivo, u međuvremenu je za voditelja projekta Sinj u Sridu imenovan dogradonačelnik Denis Glavan koji je otvoreno priznao kako kao član stručnog povjerenstva nije imao pojma o promjeni kriterija kojima je prvi odabir usmjeren prema uvjerljivo najvišoj ponudi. Glavan je ostao član i novog povjerenstva u koje su još imenovani Stipislav Jadrijević, Zlatko Ugrin, Sanja Bešlić i vanjski član – stručnjak za pitanja javne nabave Anđelko Šegvić. Upravo njegov odabir inicirao je niz diskretno zlobnih tumačenja. Ta su tumačenja vjerojatno splasnula odabirom nove ponude i milijunskom uštedom za koju je, uz ostale članove povjerenstva, zasigurno zaslužan i Šegvić.

Novi odabir osvijetlio je stari postupak iz prilično drugačijeg kuta od onog iz kojeg su ga snimile državne institucije. Naravno, institucije su institucije, njihova mišljenja se moraju poštivati.

S druge strane i brojke su brojke. Tu se nema što morati. To je jednostavno tako. 2 + 2 = 4, nepobitno.

Isto tako 33 milijuna kuna – 26,5 milijuna kuna je 6,5 milijuna kuna. Uštede.

Ova velika razlika u cijeni ponovno otvara pitanje – Zašto je prije godinu dana u bitno povoljnijim tržišnim uvjetima, u transparentnom i zakonitom postupku, izabrana za velikih 6,5 milijuna kuna ili za 25 posto viša ponuda?