Ivica Filipović-Grčić 11 godina predvodi alkare

Nakon uobičajene i tradicionalne Svete mise za alkare, alkarske momke i cijelo Alkarsko društvo o svemu pomalo razgovarali smo s alajčaušem Ivicom Filipovićem-Grčićem.

Ovo je 11. godina da je na časnoj dužnosti alajčauša i predvodi alkare u svim njihovim aktivnostima od priprema, prova i natjecanja.

‘Ovo mi je 13. natjecanje u ovih 11 godina kako sam na dužnosti alajčauša, 11 sinjskih, jedna Vukovarska i pokazna Alka u Austriji’, istaknuo je Ivica Filipović-Grčić osvrćući se na ovogodišnja natjecanja i pripreme.

Same pripreme protekle su u najboljem redu. Isto tako provode se prove, ušli smo u ovaj alkarski tjedan i sve je spremno što se alkara tiče. Sada konačno se zna tko je tko na kojoj dužnosti, tko je kopljanik, tko pratnja i sukladno tome završne su prove. S nestrpljenjem čekamo petak da krenemo u natjecanje za Baru, pa Čoju i konačno u nedjelju za slavodobitnika Alke’, istaknuo je alajčauš dodajući kako je uz spremnost alkara i drugi razlog uspjeha na provama.

Moram naglasiti kako cijelo vrijeme priprema i prova nije bilo ozljeda alkara niti konja. Isto tako staza je kao nikada do sada dobra. Očito je ova kombinacija turjačke pržine s vukovarskim pijeskom pun pogodak. Isto tako zahvalio bih se onima koji održavaju i rade na Trkalištu na svemu što rade kako bi ti uvjeti za nas alkare bili dobri kao što su sada.

Kada je u pitanju njegova alkarska karijera Ivica Filipović-Grčić ističe da je kao i svi mladi i on počeo oko Alke čuvanjem konja:

‘Kao i svi moji vršnjaci tako i ja, kada su konji u pitanju prvo je bio Hipodrom. Bila je tu škola jahanja, čuvanje konja alkarima, e to je bilo posebno. Kod nas je vladao rivalitet tko će kojem alkaru čuvati konja. Evo sada sam na dužnosti alajčauša, a ja sam za one koji ne znaju kao 12-godišnjak 1989. godine čuvao konja Ivanu Zorici, poslije dugogodišnjem alajčaušu. I zanimljivo, on je te godine osvojio Alku, tako da sam ja među mojim vršnjacima tada ipak bio netko, jer pobijedio je alkar kojem sam ja čuvao konja. Tako i sada ovi mlađi poput nas idu istim putem, svatko od nas ima svoje male čuvare naših konja.’

O svom ulasku u povorku je kazao:

‘Mene je vojvoda Mirko Norac 1996. pozvao na pripreme, godinu poslije postao sam pratitelj barjaka, a debitirao sam 2000. godine kao alkar kopljanik zajedno sa sadašnjim vojvodom Mariom Šušnjarom. Što se tiče trofeja imam jednu Čoju i jednu Baru. Bilo je i pripeta za Alku 2001. godine, ali te godine slavodobitnik je postao Ivica Perić. To je alka, nikada ne znaš kada će doći taj trenutak da si ti onaj pobjednik ili slavodobitnik. I dok si god kopljanik nada postoji da ćeš nešto osvojiti, mi volimo u šali reći barem jednu baricu, kako ja tako i sve moje kolege alkari’, ističe alajčauš Filipović Grčić.

Ni ovaj ni protekli razgovori s predvodnikom alkara nije mogao proći bez jednog zanimljivog detalja iz alkarske povijesti.

‘Bilo je to davne 1981. godine kada je Frano Bareza Šore osvojio Baru i Alku, to je zadnji alajčauš koji je u toj ulozi nešto osvojio. Kada bi se to promijenilo ove godine nitko sretniji od mene’, istaknuo je Filipović Grčić dodajući kako pored svih obveza u samim pripremama, provama i natjecanjima ima i drugih aktivnosti koji zahtijevaju priprema i vremena.

‘Alka sa sobom nosi puno toga. Kod alajčauša se na dan Alke okupljaju alkari, momci, glazba i svi ostali. Treba to sve pripremiti, organizirati, veliki su logistički zahtjevi. Naravno, tu su obitelj i prijatelji pa se sve odradi na viskom nivou. Ti trenuci su nešto posebno, okupljanje, kretanje kroz grad i kompletne povorke, mislim da nema ništa ljepše od toga. Uz natjecanje, to daje jednu posebnu draž i ponos da si dio toga’, ističe alajčauš Ivica Filipović-Grčić.

Uz obitelj, prijatelje, alkare tu su i one druge životne obveze alajčauša:

‘Djelatnik sam OS RH, točnije u sastavu HRM-a kao instruktor za obuku već podosta godina. Možda i ta vojnička dužnost ima olakšavajuću okolnost kada moraš, što se ono kaže, voditi i zapovijedati na određen način alkarima i pripreme, prove i sama natjecanja. Međutim, uz razumijevanje svih, u tom složenom sustavu dobrim rasporedom sve se stigne.’

Po običaju, na kraju razgovora alajačauš je uputio prigodnu poruku.

‘Pozivam sve Sinjane i Cetinjane da dođu, što kazuju naši običaji, na Baru i Čoju, a da Alku ostave za naše goste i prijatelje koji su došli iz daljeg da vide jedinstvenu vitešku igru. Alkarima i momcima svima želim sritno i neka pobijedi onaj ‘ko bude ima najviše punata’, kazao je alajčauš Ivica Filipović-Grčić.