Izgled alke nekada i danas

U susret jubilarnoj 300. Sinjskoj alki, brojni Sinjani i Cetinjani  istraživanjem različitih zanimljivosti, žele dati svoj doprinos povijesnoj baštini ove jedinstvene viteške igre.

Jedan od njih je Ivan Matić iz Sinja. Naime, ovaj 72-godišnjak pozvao nas je u svoj dom u ulicu Dragašev prolaz, kako bismo vidjeli i fotografirali jednu zanimljivost. Riječ je o staroj, iskovanoj alki, koja je drugačijeg izgleda od sadašnje mete sinjskih alkara.

‘Moj did Ivan Matić, inače poznati sinjski kovač, davne 1912. godine izradio je umjetnički lik Alke od željeza, a na njoj su simboli i ukrasi s Gospinim srebrenim medaljonom i zastavom iz tog vremena. Međutim, ono što je interesantno na ovoj alki, je to kako je promjer dvice veći od promjera koji označava pogodak u jedan.’

Ivan Matić kazuje nam da se on dobro sjeća kako se u ovakvu alku gađalo godinama iza Drugog svjetskog rata.

‘Raspitivao sam se u Alkarskom društvu i kod mnogih drugih zašto je i kada promijenjen izgled alke i od kada se gađa u alku sadašnjeg izgleda, no odgovora nisam dobio.’

Matić objašnjava da je u alku poput njegove, puno lakše pogoditi u dva, zbog čega su alkari nekada mogli sakupiti znatno veći broj punata.

Tragom ove priče otišli smo do VAD-a kako bismo se raspitali kada je i zašto promijenjen izgled alke. Odgovor nam je dao Ivo Dalbello Dugi:

‘Stari izgled alke, na kojoj je dio za pogodak u dva bio veći od onih za jedan, koristio se sve do 1954. godine. Sadašnji oblik alke, koji ima dva koncentrična željezna kruga povezana s tri kraka i na kojoj je razmak između krugova podijeljen na tri jednaka dijela, počeo se koristiti na Alki 1955. godine.’

Dalbello ističe da je te godine Uprava VAD-a prihvatila ideju tadašnjeg alajčauša Bogdana Ćatipovića, koji je po struci bio strojarski inženjer i koji je na temelju statuta iz 1833. godine u kojem se opisuje alka, izračunao da bi njen izgled trebao biti drugačiji, te da dijelovi alke za pogodak u jedan i dva moraju biti jednaki. Uprava Društva prihvatila je njegovo objašnjenje i tako je ostalo do dan-danas.