Jakov Žižić odgovorio na priopćenje UABA-e Cetinske krajine

Politolog Jakov Žižić odgovorio je na priopćenje UABA-e Cetinske krajine, koje je potpisao predsjednik Udruge Stipan Samardžić. Odgovor Jakova Žižića donosimo u cijelosti. 

‘Na samom kraju teksta svoje inicijative iz 1956. kojom se založio za osnivanje saveza hrvatskih studenata u egzilu, Tihomil Rađa je napisao jednu pomalo zaboravljenu latinsku izreku – „Qui tacet consentire videtur“ (u prijevodu: tko šuti, taj izgleda da odobrava). Bio je to smioni stav jednog mladog studenta i intelektualaca koji je te 1956. odlučio hrabro progovoriti o svim nepravdama i neravnopravnosti kojima je bio izložen hrvatski narod u komunističkoj Jugoslaviji.

Među inim idejama i promišljanjima koje sam preuzeo od svog Sinjanina Rađe je i životni credo kako ne treba šutjeti na nepravde. Stoga mi dopustite i jedan vrlo kratki osvrt na tvrdnje i pozive koji su izneseni u priopćenju za javnost udruge UABA.

U tom priopćenju mene osobno se poziva da pokrenem inicijativu za obnovu postupka i poništenje presude komunističkog prijekog suda koji je Tihomila Rađu osudio na zatvor 1944. godine u Sinju. To sigurno ne namjeravam napraviti jer bi time priznao legitimnost prijekih sudova, čime bi izravno pogazio načelo vladavine prave, a samim time i hrvatski Ustav koji je za mene temeljno političko polazište i nadahnuće. Vladavina prava i hrvatski Ustav su nespojivi s prijekim sudovima, bilo onim komunističkim koji je osudio Rađu 1944. ili onim ustaškim (fašističkim) koji je 1941. u Sinju osudio na smrt pripadnike splitskog partizanskog odreda.

Ako čelnici udruge UABA stvarno imaju nešto protiv Tihomila Rađe, čovjeka za kojeg je počasni predsjednik ove udruge Stjepan Mesić kazao kako je „svojim dugogodišnjim djelovanjem, u zemlji i inozemstvu, nakon 1990. godine, dao velik doprinos uspostavi demokracije u Hrvatskoj, ali i stvaranju kulture demokratskog ponašanja na hrvatskoj političkoj sceni“, onda neka javnosti podastru relevantne argumente. Pozivanje na revolucionarno sudište koje u Sinju 1944. osudilo Rađu na zatvor nije relevantan argument u demokratskoj javnoj raspravi.

Priopćenje udruge UABA je zapravo „reciklaža“ sličnih pozicija koje je ista udruga iznijela početkom 2011. kada se također u javnosti raspravljalo o postavljanju spomen biste Tihomilu Rađi. Tada sam u svom odgovoru pozvao na argumentiranu i demokratsku raspravu o ovom pitanju, a takvu poziciju i dalje zastupam. Međutim, opet moram istaknuti da se načela i vrijednosti liberalne demokracije te ustav Republike Hrvatske kose s praksama svih totalitarnih prijekih sudova, te presuda jednog takvog suda ne može biti podloga za argumentiranu i demokratsku raspravu o značaju te iskazivanju sjećanja na jednog od naših sugrađana.

Uz sve rečeno, još treba dodati i kako je suštinski nepravedno sagledavati jednu osobu i sav njegov rada kroz prizmu presude jednog sudišta. A kao što sam istaknuo na početku teksta, o nepravdi se ne smije šutjeti jer time izgleda kao da je odobravate. Tome me naučio moj Sinjanin Tihomil Rađa.’