Josipa Čović: Četiri koraka do blistavog Božića

Tekst i foto: Josipa Čović

‘Nova zora dolazi, zovu žetve velike.’

Polako nam se primiče jedno lijepo vrijeme kada sve što smo orali tijekom godine, u ispitu savjesti analiziramo i priznajemo. To vrijeme je Božić. I njegova suština nije u tome da budemo tužni ili ogorčeni zbog ono što nismo stigli učiniti. Upravo nam Isus, u toj skromnoj štalici, želi reći:

‘Donosim vam novu priliku, digni glavu svaki put kada padneš i osloni se na mene.’

Kohezija adventskog vijenca nam donosi svojevrsnu pripremu za Kristov dolazak. Želi nas podsjetiti koje vrijednosti u svom životu trebamo orati, da bi kasnije dobro želi.

Prva svijeća je Nada. Tu nam vrijednost kao blagoslov donosi adventski vijenac za koju Isus želi da ju prepoznamo kao nešto čime trebamo orati svakodnevni život. Nada – prva adventska svijeća se posebno odnosi na one teške trenutke u našem životu. Kada nam se čini da nema izlaza. Kada nam preostaje jedino vjerovati da će Svevišnji sve preokrenuti na naše dobro. Tu se također možemo poistovjetiti sa Svetom Obitelji. Ni Blažena Djevica Marija nije znala što je čeka kada joj je Anđeo Gospodnji navijestio da će roditi Sina Božjega. Ali je prihvatila i pouzdala se u Boga da će sve biti dobro. I sveti Josip, odgajajući Isusa, radio je sve oslanjajući se isključivo u Božju providnost. Čovjek koji nosi nadu u sebi, duboko proživljava Božju prisutnost na svetoj misi. Jer, Bog, u suštini želi da našu unutrašnjost krase te vrijednosti Božića: nada, mir, radost i ljubav. Svaka sveta misa ili zornica, priprema nas da takvi ostanemo i nakon Božića. Jer nada koju nam je donio mali Isus, donosi nam i Mir – drugu adventsku svijeću.

Mir jer smo bili strpljivi čekajući ono za što smo se molili, mir koji nam jedino može dati Isus. A ovo vrijeme, prava je prigoda da ga tražimo i osjetimo Njegovo milosrđe. Kada svoju nutrinu vježbamo u krepostima, to nam ne može donijeti ništa drugo nego Radost – treću adventsku svijeću.

Bliži se Isusovo rođenje, bliži se trenutak kada je Sin Božji došao na svijet da nas spasi. Osjećamo radost jer u srcu znamo da smo voljeni. Voljena Božja bića. Nije li istina da malo dijete donese radost u svaku obitelj kada dođe na svijet? Nisu li mala djeca inače radost u svijetu? Možda je ovo prilika da ovaj Božić ne provedemo mnogo vremena kuhajući, čisteći, kupujući razne stvari po trgovačkim centrima, nego svoje vrijeme i pažnju posvetimo svoj djeci koja su svojom nevinošću i radošću preslika maloga Isusa. I na kraju, neka cijeli adventski vijenac, cijelo ovo razdoblje, svaki naš križ, molitvu, nakanu i srce, svaku našu nadu, mir i radost – pozlati LJUBAV – četvrta adventa svijeća.

Ljubav je ta koja nas pokreće. Pogotovo kada primjerice, doniramo razne potrepštine ili novce u ovo sveto vrijeme onima kojima je to najpotrebnije. Kako bismo to napravili da nemamo ljubavi u sebi? Ljubav čuči u svima nama, ljubav je Isus kojega je Bog poslao nama, upravo zato što nas voli. Samo su neki duboko zatomili ljubav u sebi, pa se često za njih kaže da su hladni ili bez ljubavi. Ne, oni su ustvari puni rana i teško otvaraju svoja srca. Pomolimo se i za njih, jer svako ljudsko biće zaslužuje osjetiti Kristovo milosrđe. Potaknuti nadom, mirom, radošću i ljubavi, proslavimo i ovaj Božić dostojno.