Joško Marić: Sve što sam do sada uložio u parnu lokomotivu dajem Gradu Sinju

Kao što smo već pisali, 30. rujna navršit će se 60 godina od zadnje vožnje uskotračne željeznice Sinj – Split, Sinjske rere.

Gradonačelnik Sinja Miro Bulj, gostujući u programu Hit radija, najavio je kako bi se do te velike obljetnice Rera mogla vratiti u Sinj. Grad Sinj je u proračunu za ovu godinu i projekcijama proračuna za iduću planirao novčana sredstva za projekt ‘Sinjska rera’, koji osim ‘vraćanja’ Rere obuhvaća i uređenje prostora kod bivšeg željezničkog kolodvora na kojem bi bila postavljena.

U cijelu priču oko Rere uključen je poduzetnik Joško Marić, koji je rođen u Brnazama, ali živi i radi na Krku.

Marić nam je potvrdio da je još 2020. godine, potaknut pričom o Sinjskoj reri i činjenicom koliko se o njoj i danas priča u Sinju i okolici, pronašao, kupio i pokrenuo obnovu parne lokomotive, identične onoj koja je vozila na relaciji Sinj – Split – Sinj.

‘Radi se o parnoj lokomotivi proizvedenoj u tvornici ‘Đuro Đaković’ u Slavonskom Brodu, tip 83. Sinjska rera koja je odvezla posljednju kompoziciju iz Sinja 30. rujna 1962. godine imala je na sebi oznaku 83–017, a ova koja je trenutno na restauraciji ima oznaku 83-181. Važno je reći da nije samo jedna lokomotiva vozila na relaciji Sinj – Split, večć da je 5-6 lokomotiva vozilo tu kompoziciju na liniji Sinj-Split. Moram priznati da nije bilo jednostavno doći do ove lokomotive, pogotovo jer je bila na području druge države, u Bosni i Hercegovini, u Banovićima. Prema pričama do kojih sam uspio doći, nakon prestanka vožnje na relaciji Sinj – Split lokomotive su trebale otići u rudnike soli kod Tuzle, no nikada nisu vozile sol, već su otišle u rudnike mrkog ugljena u Banoviće, pored Tuzle. Jedna od tih je ova, koju pripremamo za povratak u Sinj’, kazao nam je Joško Marić, ističući kako u ovom svom ‘poduhvatu’ ne bi uspio bez svojih prijatelja u Bosni i Hercegovini.

Marić smatra da bi lokomotiva trebala biti postavljena na lokaciju o kojoj je govorio gradonačelnik Bulj te da on cijelu priču oko Sinjske rere zamišlja kao mjesto na koje će organizirano dolaziti turisti i uživati u jednoj bogatoj ponudi, pa i gastronomskoj.

‘Vidim priču kao povratak u jednu prošlost, jer su parne lokomotive i priča oko njih su jako interesantne i vrlo su atraktivna turistička atrakcija. Ova lokomotiva nije u voznom stanju i nisam je namjeravao osposobiti, jer je to neisplativo, ali bi uz znatnija financijska sredstva mogla i ‘prohodati’. Tko zna, ako bi bilo dovoljno volje, možemo nabaviti i neku drugu za vožnju, da se možemo provozati barem do Dicma’, dodao je Marić.

Lokomotivu koju je kupio, Marić nudi rodnom gradu.

‘Ja u svemu ovome nemam nikakav poslovni interes. Dapače, imam troškove. Ovim putem objavljujem da sve što sam do sada uložio u ovu parnu lokomotivu i tender, dakle taj vagon koji ide za njom, dajem Gradu Sinju i puku Sinja i Cetinske krajine. Na Gradu je da to restaurira. Grad mora napraviti javnu nabavu, pa čak i međunarodnu. Ako Grad nađe bolju opciju, dobro, ja ću ovu prodati, ali mislim da neće biti bolje opcije’, kazao je Marić.

VIDEO_ FERATA1

VIDEO_FERATA2