MMB OSTANI-TU mel BUDI-TU JADRANTLS

Jugozapadna Papua: Blue magic expedition Ante Gugića

Autor/ica
Objavljeno: 23 listopada, 2024
bb ab c b bbbfcecbd

Fotografije: Ante Gugić / Podvodne fotografije s potpisom: Karlo Maćaš / Dron i morski konji: Nebojša Vojnović

Nema tog dijela kugle zemaljske na koji se neće iz raznoraznih razloga uputiti netko iz cetinskog kraja.

U posljednje vrijeme sve je više onih koji koji se žele popeti na najviše svjetske vrhove, istražiti zanimljivosti Južne Amerike, Afrike i njene pustinje, otići do Islanda vidjeti čuvene gejzire i na druga mjesta koja bude istraživačku pozornost.

Takav je slučaj i sa Sinjaninom Antom Gugićem. Zajedno sa svojom istraživačkom i znatiželjnom ekipom uputio se na zapadni dio Pacifika, točnije u Jugozapadnu Papuu. Reljef je u ovoj zemlji izuzetno raznolik, prekriven je slabo pristupačnim tropskim kišnim šumama. Ova zemlja prepuna je rijeka i zanimljivih vodenih tokova. Upravo njih Ante i ekipa istražuju, roneći, snimajući sve zanimljivosti. O svemu pomalo, putem društvenih mreža, kontaktirali smo sinjskog istraživača u dalekoj Jugozapadnoj Papui.

Uvijek je pomisao što ga je to privuklo da pohodi ovu daleku zemlju:

‘U meni oduvijek postoji duboka želja za istraživanjem svijeta – kako onog izvanjskog, tako i unutarnjeg. Upoznavanje različitih kultura, običaja i prirodnih ljepota te pomicanje vlastitih granica nešto je što me neprestano privlači. Prva književna djela, poput epa o Gilgamešu, govore o ljudskoj potrebi za avanturom, a svi mi želimo biti junaci vlastitih priča, zar ne? Teško je objasniti što nas ‘goni’ u takvu potragu – jednostavno ‘iđeš’ hrabro, vjeruješ da ćeš se vratiti bogatiji za jedno prekrasno iskustvo. A Raja Ampat (Četiri kralja) je iskustvo koje vrijedi za 100 života, poručuje nam Ante pojašnjavajući kako su tekle pripreme i sam dolazak u Oceaniju.

Putovanje do Jugozapadne Papue prava je avantura. Krenuli smo iz Zagreba prema Istanbulu (2 sata leta), gdje smo čekali 3 sata prije ukrcaja na let za Jakartu, koji traje 12 sati. U Jakarti smo čekali 6 sati prije lokalnog leta za Sorong (4 sata). Iz Soronga smo katamaranom putovali 2 sata do Waisai-a, a zatim još sat vremena malim gliserima do ronilačkog centra na otoku Kri. Ovdje nema hotela ni luksuznih resorta; smještaj je organiziran kod lokalnih obitelji u tradicionalnim drvenim bungalovima uz more. Ovo područje se smatra globalnim epicentrom bioraznolikosti, s preko 500 vrsta koralja i 1700 vrsta riba, te je zaštićeno kao geopark i morski park.’

Iako je ronjenje njihov primarni cilj, u ovoj avanturi planirali su još podosta toga, ali objektivni su razlozi zbog kojih neće sve istraživačko biti u njihovom popisu:

‘Planirao sam uspon na planinu Mt Wilhelm (jedan od sedam najviših vrhova na svakom kontinentu), ali zbog logističkih i vremenskih ograničenja nisam uspio spojiti taj uspon s povratkom u Hrvatsku na vrijeme zbog poslovnih obaveza, poručio je Gugić opisujući malo zanimljivosti vezano za samo lokalno stanovništvo ove daleke države, odnosno njihov odnos prema strancima, turistima.

Stranci dolaze na ovo područje stotinama godina, ali tek od 2012. Raja Ampat je postala dostupnija turistima. Bez pomoći lokalaca, ovakvo putovanje ne bi bilo moguće. Oni su ključni u logistici zarona, pripremi opreme, vođenju brodova te svakodnevnim aktivnostima. Hranu nam priprema ‘Big Mama’, njezini sinovi voze brodove i pomažu oko ronilačke opreme. Iako ne govore engleski savršeno, uspijevamo se sporazumjeti. Ekipa koja organizira izlet već je naviknuta na Hrvate, i moram priznati da definitivno jedemo više nego što je njihov standard.’

Ističe Ante i zanimljivosti o stanovništvu Jugozapadne Papue, kao i njihovoj kulturi, običajima.

‘Bilo je zanimljivo vidjeti njihove običaje, iako smo većinom izolirani na otoku pa nemamo klasične izlete za upoznavanje kulture Papuanaca. Naša obitelj domaćina je kršćanske vjeroispovijesti i sela koja posjećujemo imaju crkvu kao centralnu zgradu. Koriste se i modernim tehnologijama, poput Facebooka, WhatsAppa i YouTubea, unatoč jednostavnim uvjetima života.’

Ipak, vraćajući se na ono zbog čega su tu, a to je ronjenje i predivni svijet boja i tišine, Ante pojašnjava:

‘Iznad površine priroda je nevjerojatna, no pravi spektakl počinje kad zaronite. Svaki zaron je kao skok u ogroman akvarij! Koralji, ribe, kornjače, morski psi… Prava čarolija! Znanstvenici su na nekim lokacijama u sat vremena izbrojali 374 vrste riba, što ovu regiju čini mjestom s najgušćom populacijom morskog života na svijetu. Struje su ovdje veoma jake, daleko snažnije nego u Jadranu. Koristimo posebne kuke kako bismo se pričvrstili za stijene i promatrali svijet oko sebe. Vidjeli smo čak i endemsku vrstu minijaturnog morskog konjica, veličine oko jednog centimetra. Ovo je san svakog ronioca! Uz puno opreza, sigurnost je na visokom nivou jer se držimo pravila i ne diramo morski svijet.’

Ovaj raj na zemlji naveliko privlači turiste, ali…

‘Ovo područje je nevjerojatno i privlačno za turiste, ali zbog udaljenosti i visokih troškova putovanja ne prijeti mu masovni turizam. Većinom dolaze ronioci i ljubitelji robinzonskog turizma. Moja preporuka svakom putniku željnom novih izazova jest da dođe ovamo i ostane barem 10-15 dana, pogotovo ako roni. Svaki zaron ostavlja ogroman osmijeh na licima svih nas – ljepota koja ispunjava dušu i ostavlja te bez daha. Isto tako ovdje je situacija mirna, nema napetosti. Život teče normalno, a smatram da su problemi većinom političke prirode, kao što je slučaj u mnogim dijelovima svijeta gdje moćnici pokušavaju eksploatirati prirodne resurse, ne mareći za lokalno stanovništvo. Ljudi ovdje žele mir i čine sve da zaštite svoj dom i prirodne ljepote koje ih okružuju.’

Što se tiče samog putovanja i aktivnosti, na kraju dopisa Ante je istaknuo:

‘Putovanje smo organizirali u suradnji s klubom ‘DPS Zagreb’ i privatnom agencijom Brace Suhonika, koji ima diving centar na Maldivima ‘Shark Island Dive’. On redovito organizira ronilačke ekspedicije diljem svijeta, a organizacija je uvijek na visokom nivou. Naš domaćin na Raja Ampatu je ronilački centar ‘Delvin’. Ekipa je došla iz cijele Hrvatske, najviše iz Zagreba, a ronimo 11 dana, s dva zarona dnevno. Svaki dan je avantura, od odlaska na zaron do povratka u smještaj. Ekipa je odlična, i nemamo većih zamjerki, osim da je opet riža i riža’, ističe Ante Gugić na kraju priče za Feratu.

Anti i cijeloj ekipi od srca želimo još podosta dobrih zarona, zapisa, istraživanja i sretan povratak u Hrvatsku, u Sinj gdje ga čeka delicija bez riže, naravno sinjski arambaši.

ferata@ferata.hr
0997370409