Jure Marasović: Biserna ogrlica Sinja – Canalisov most i Alkarsko trkalište

Foto: Internet (Canalisov/Krolin/Veliki most)

Objavljujemo treći dio teksta ‘Biserna ogrlica Sinja, Jure Marasovića, pod nazivom ‘Mostovi i Alkarsko trkalište’, u kojem Marasović piše o arhitektonsko-urbanističkim obilježjima Sinja s naglaskom na  Canalisov (Krolin, Veliki) most i Alkarsko trkalište.

Mostovi i Alkarsko trkalište

Sinj je mali grad od oko 11.000 stanovnika (prema popisu iz 2021.) u kojem oblikovanje grada vidim kroz tri područja podijeljena po različitim arhitektonsko-urbanističkim obilježjima.

– Sami centar grada promjera do 900 metara su zgrade uglavnom kamenih pročelja, uskih uličica i malih trgova (obora) sa sredozemnim obilježjima.
– Središnji dio, oko samog centra, izgrađen od početka 20-og stoljeća do 60-ih godina istog stoljeća mješavina je kontinentalnog i sredozemnog obilježja.
– Okolni, novi dio su privatni objekti i društvene stambene višekatnice suvremenog oblika gradnje s, nerijetko, dosta vrtova i zelenila.

U samom centru, dominantna građevina, smještena neposredno uz glavni sinjski trg, je tvrđava Kamičak s koje se pruža krasan pogled na grad, Sinjsko polje te okolna brda i planine. Oko Kamička se nalaze tri građevine koje predstavljaju tri priznate svjetske baštine Sinja. Ugrađena stella Gaja Laberija zračno udaljena 120 metara, marijansko svetište, crkva Gospe sinjske udaljena 100 metara i alkarski dvori udaljeni 80 metara od Kamička. Ako Sinj promatramo kroz oblik alke, mete u Alci u koju je utkan identitet Sinja, te tri priznate baštine su kao tri kraka Alke oko središta, Kamička.

U tom tumačenju unutarnji krug alke bi bila znakovita sinjska tvrđava Kamičak, a vanjski, obodnica triju krakova, navedene znamenitosti oko Kamička. U prostoru između Trga Petrovca i Kamička, nalazi se tržnica-ribarnica, stube Kvartiri i križanje ulica s pet krakova koji je spoj na alkarsko trkalište čiji je početak kod Velikog (Canalisovog) mosta. Ti objekti teško se mogu promatrati zasebno, ne uvažavajući njihove međuodnose i svrhu koju imaju za građane. Upravo te objekte, uz dovršene i uređene objekte Alkarskih dvora i suda, vidim kao okosnicu budućih zahvata kao preduvjet promjene Sinja na putu prema ‘Parizu’.

Ovaj presjek i kratki pregled Sinja ističe neke osnovne, uređene, djelomično uređene i neuređene sadržaje grada, kao što su tvrđava Kamičak, tržnica-ribarnica, stube Kvartiri i Trg ‘Petrovac’. Sve se to nalazi u samom središtu grada osim Canalisova mosta, Alkarskog trkališta i sadržaja uz njega, koji je još uvijek u širem središtu grada. Sigurno je da bi zahvati na tim objektima, imali utjecaj na sliku i doživljaj Sinja, a pravilnim zahvatima olakšali bi i unaprijedili živote građana i posjetitelja. Posebno bi na dostojanstven način uskladili i istaknuli navedene tri priznate baštine Sinja. Šetnjom kroz navedene objekte imali bismo priliku promotriti njihov nastanak, svrhu, pokušati prepoznati manjkavosti te izložiti prijedloge nekih ideja za moguća poboljšanja. Navedeni objekti su opisani od početka (Canalisov most), redom u smjeru prema sjeveru odnosno kako nailaze prema Kamičku. Svaki objekt je opisan u sadašnjem stanju, predložene su moguće manjkavosti i potencijali te je završno prepoznato moguće rješenje za poboljšanje.

U 18. stoljeću, povijesnim razvojem društveno-gospodarskih odnosa, javlja se potreba za brzim i sigurnijim prometovanjem roba, usluga i putnika kroz Sinj. Ostvarenje ovog zahtjeva otežano je i danima u prekidu zbog vodotoka Gorućice s iznenadnim poplavama, uzrokovane bujičnim vodama poslije velikih kiša.

Iz tog razloga sinjski providur Emilio. Paulo. Canalis donosi odluku i gradi most koji je opravdao sve dvostoljetne potrebe cjelokupnog prometa nakon izgradnje. U to vrijeme to je bilo bitno zbog blizine granice i stalne opasnosti od turske provale, pa je s mostom vojska bila mobilnija i spremnija za obranu.

Nakon izgradnje ‘Velikog mosta’ na Gorućici 1784., cestom iz pravca Imotskog i Splita ravno se ulazilo na alkarsko trkalište te kroz grad kretalo u pravcu Muća, Vrlike i Knina. Skretanjem s mosta na desno, cesta je išla za Štaliju, preko Lumbinova mosta na Pavjaku, Gornjih Glavica, do mosta na Cetini u Obrovcu, i dalje preko prijevoja Vaganj za Livno i Bosnu. 119 godina kasnije, (1903.) izvodi se i pušta u pogon do tada najveći objekt na ovim prostorima, željeznička pruga Split-Sinj. Razvojem se širi grad, izgrađuju ceste te uključuju sve novija i brža prometala. 194 godine poslije izgradnje Canalisova Velikog mosta, za vrijeme održavanja dijela MIS-a 1979. preuređuje se isti cestovni prolaz kroz Sinj. Opsežnim zahvatima i izgradnjom otvara se cesta preko Knina i Gračaca te Ličkom magistralom do Zagreba. Ustrojem hrvatske cestovne mreže u Domovinskom ratu 1992., to postaje D-1, glavna cestovna veza Dalmacije sa Zagrebom i ostatkom Hrvatske do izgradnje mreže autocesta. Izgradnjom novog prolaza kroz Sinj, 1979., prividno ‘nestaje’ Veliki most i njegova povijesna uloga. Cestovno se zatvara te ga dalje koriste samo pješaci. Sa  sjeverne strane Velikog mosta i ceste D-1 je spomenik alkaru (rad kipara Stipe Sikirice) u ‘amfiteatru’ promjera 30 metara.

Foto: Internet

Ulazeći ispod Canalisova mosta vidljivo je da su temelji, upornjaci, bočni zidovi i nosiva svodna konstrukcija u dobrom stanju. Vozna konstrukcija, ogradni zidovi i ‘nevidljive’, prljave natpisne ploče na bočnim zidovima su nečijom neodgovornošću u žalosnom stanju. Donji stroj koji je izdržao sve terete što su u dvostoljetnoj povijesti prošli preko mosta je ogledalo providura Emilia Paola Canalisa, a gornji ružni, zapušteni i ruševni su ogledalo desetaka svih ‘narodnih’ i ‘nenarodnih’ uprava, do danas.  Upitaš se, dokle će neki razni tuđini, biti bolji i odgovorniji ovoj zemlji i kraju, od nekih bahatih galamdžija i ‘našijenaca’.

Zanimljivo bi bilo da za većinu posjetitelja priča o povijesti Sinja počne tu od Velikog  mosta, hvalevrijednog djela sinjskog providura Paola Emilia Canalisa. To je Canalisov most!

Foto: Internet

Napravljen je među prvim mostovima u Sinju, najznačajniji je i najveći i zato ga zovemo Veliki most. Naziv ‘Krolin most’ dobio je jer je, prema usmenoj predaji, poznati sinjski trgovac i ugostitelj Krolo Mate, Andriju Šimića, hajduka opkoljenog od austrijske žandarmerije na području Splita kriomice preveo preko Velikog mosta sa desne na lijevu obalu kroz Sinj u pravcu Kamešnice.  Za ovaj postupak Mati Kroli je, u skladu s postojećim hajdučkim običajem, da se dobro uvijek dobrim vraća, hajduk Šimić poklonio lulu sa zlatnim privjeskom, koja se danas nalazi kod Kroline praunuke. Inače svi mostovi su ‘dobrodušno najdosljedniji prevoditelji’ desnih na lijevu i lijevih na desnu obalu, a ‘prevedeni’ su im pak za tu uslugu, neizmjerno zahvalni.

Bilo bi zanimljivo vratiti vrijednost toga mosta, odnosno restaurirati ga. Vratiti ogradu u izvorni (originalni) oblik. Natpisne ploče koje bi prolaznike uvodile i zainteresirale u priču o Sinju i povijesti mosta opjeskariti i prikladno urediti.

Alkarsko trkalište

Alkarsko trkalište je ulica koja se na početku (južna strana) skoro okomito sudara sa Splitskom ulicom (D-1), kod Canalisovog mosta, a na drugom kraju (sjeverozapadnom) završava u križanju s još četiri ulice. Pored toga što je jedinstvena zbog Alke, u Sinju je jedinstvena i po sadržaju. Sastoji se od dvije vozne trake, jedne parkirališne, tri nogostupa, tri drvoreda, dva zelena pojasa i poluzelenog parkirališta od ‘travarice’. Ulica je s komunalnim sadržajima, arhitektonski i hortikulturno uređena te poslije Velikog mosta na posjetitelja ostavlja ugodni pogled na veličanstvenu širinu Alkarskog trkališta.

Foto: Internet

Okolnosti koje utječu na uređenje, doživljaj i mogućnosti prostora negativan su utjecaj vjetra, bolest koja je napala posađeni divlji kesten, nepovoljan položaj kuće Maganić te prostor velikog potencijala u dvorištu Klasične gimnazije.

Kako uvijek može bolje, pored dodatnog ukrašavanja dobro bi bilo na početku alkarskog trkališta posaditi nekoliko jablana, simboličnog stabla Cetine i Alke. Prateći vremenske pojavnosti,  a naročito buru, primjećujem da bi bilo učinkovito uz sjeveroistočnu stranu polukružnog  zida ‘alkarskog amfiteatra’, u gimnazijskom dvorištu posaditi red ili dva domaćih stablašica za hlad i vjetrozaštitu. Kad je riječ o stablima, primjetno je da je stoljetni simbolični pratitelj alke divlji kesten već godinama sve bolesniji i ozbiljno ugrožen. Nesigurna i nepotvrđena usmena predaja kaže da su vlasti odlučile i na prvi dio alkarskog trkališta posadili drvorede kestena (lat. aesculus hippocastanum) za poginule vojnike na frontovima Galicije, Bukovine, Piave; na bojištu ‘Bistrice Lesne’, što nije točno. Stabla su posađena prije 1. Svjetskog rata.

Ovdje će vjerojatno trebati opširno i temeljito sagledati i riješiti bolest tih drvoreda. Promisliti i provjeriti mogućnost sadnje novog drvoreda drugih stabala: koprivić (lat. cevtis australis), bijeli gorski jasen (lat. fraxinus exelsior), poljski jasen (lat. fraxinus angustifolia), brekinja (lat. sorbus torminalis), mliječni javor (lat. acer platanoides), kljen (lat. acer campestre), gorski javor (lat. acer presudoplatanus)…

Možda bi bilo zanimljivo sva stabla drvoreda na trkalištu poistovjetiti – pokloniti župama- selima, na prostoru od tvrđave Čačvina do Vrlike i od dinarskih vrhova Kamešnice do Križica. To bi vjerojatno još više zbližilo potomke cetinskih branitelja sa Alkom.

Foto: Filip Ratković

Nepovoljna točka je  spomenuta kuća Maganić. Njenim uklanjanjem otvorio bi se pogled prema crkvici na tvrđavi Grad i Brnaškoj ulici koja vodi prema glavnom sinjskom trgu, Trgu kralja Tomislava i Marijanskog svetišta. Posebno bi rasteretilo prostor blizu svečane lože, olakšalo događanja za vrijeme igre te svakodnevno prometovanje (posebno zbog škole i sigurnosti djece).

Ispred Franjevačke klasične gimnazije se nalazi neuređeno dvorište. Kad kažem neuređeno dvorište, onda mislim na taj prostor, livadu s betonskim igralištima, površine preko 21.000 m2 kao na golemi izazov za vlasnika i urbaniste arhitekte kako ga namjenski urediti. U prošlosti je već bilo takvih razmišljanja, planova i maketa s idejama među kojima je i održavanje misa u vrijeme Velike Gospe. Isti je s tri strane: Štalija (Branimirova ulica), Bazana (Splitska ulica; D-1) i Luka (Alkarsko trkalište) okružen suvremenom stambeno-poslovnom gradnjom, a s četvrte kao pupčanom vrpcom uvezan u kamenu arhitekturu centra grada. Međusobna popunjenost urbanog ‘tkiva’ na tom području i pobočja događanja za vrijeme Alke, na svakoga bi posjetitelja ostavilo jasno ugodnu i upečatljivu sliku.

Svojevremeno sam prije dvadesetak godina, na prijedlog pokojnog Ive Dalbella, člana Časnog suda VAD-a, sudjelovao u jednoj  inicijativi u kojoj je isprojektirano i razrađeno  rješenje za javno vidljiv popis slavodobitnika. Ideja je bila da se pločica od mesinga ili prokroma s imenom i prezimenom alkara i godine slavodobništva, postavi na kameni temelj alkara na konju. Prema tom projektu, na postojeći kameni temelj bilo je predviđeno 500 takvih pločica. Ako je prva Alka bila 1718, prostor na temelju spomenika bi se popunio 2218. godine. Taj prijedlog nije prihvatio autor spomenika Stipe Sikirica.  Ipak, tako nešto bi sigurno bilo zanimljivo svim posjetiteljima, a posebno potomcima kojih ima po cijeloj Europi i svijetu. Prvi poznati zapisani slavodobitnik Alke, koja je održana 9. svibnja 1798. pred opunomoćenim dvorskim komesarom za Istru, Dalmaciju i Albaniju (barunom, Franjo Marija Cornea-Steffaneo) je Stjepan Vuletić.

Sljedeća, vjerodostojno zapisana Alka održana je 1818. koju je dobio veleposjednik Frano Tripalo iz Sinja. Sve ostale Alke, od 1718. do 1818. još nemaju poznatih izvora i zapisa. Nikad se ne zna kad neki putnik namjernik vidjevši taj veliki stoljetni popis može doći do podatka za danas nepoznatog slavodobitnika. Kad bi to bilo vani javno vidljivo, otkrivanje nepoznatih slavodobitnika bilo bi puno brže i jednostavnije. Osvrćući se na neprihvaćanje postave zapisa slavodobitnika od strane autora na temelj spomenika zaključujem da je to možda i dobro je bi se rješenjem cijele skladbe, od spomenika alkara konjanika, do Alkarskih dvora, moglo odrediti najvjerodostojnije mjesto za postav popisa alkara slavodobitnika i vojvoda. To mjesto bi moglo biti kod spomenika, mjesta gađanja alke, trgu Petrovac, kod Alkarskih dvora….