svabo

Jure Marasović: Bujice i mostovi Sinja   

Autor/ica
Objavljeno: 15 lipnja, 2021
plocasti ab most na gorucici

Nakon nekoliko ranije objavljenih tekstova na Ferati, naš čitatelj Jure Marasović poslao nam je još jedan zanimljiv tekst, ovoga puta o mostovima i bujicama Sinja.

BUJICE I MOSTOVI SINJA

Sinj je naseobina zasnovana na i okolo brežuljka (kasnije tvrđava Grad i kapela Gospe Sinjske) visine 430 mnm. Cijeli taj i ostali prostor današnjeg grada površine ≃ 4 km2 na laporu, glini i nešto gipsa i pijeska je vodonosan. Površinski oranični sloj je plodan i povoljan  za poljoprivredni uzgoj. Kroz stoljeća je na tom prostoru izgrađeno 100-tinjak raznih zdenaca, točila i vodozahvata koji su zadovoljavali potrebe življa vodom za piće u ono vrijeme. S obzirom na takvu hidro-geološko-pedološku podlogu i izlomljenost zemljišta Sinj ima nekoliko vodotoka bujičarskog obilježja.

BUJICE

Župića bujica dolazi iz pravca Radošića sa ≃ 400 mnm i desecima godina je suha. Razlog ne tečenja je gusta obraslost šikarom šumskih površina, a i zapuštenost sela i poljoprivrednih imanja. Kako je cijeli sliv na vapnenjačkom kršu moguće su i neprimjetne ponorske provale u nekoj od jaruga od istočnog bila Visoke do Župića. Nizvodno od Župića je u dužini 100 m ucijevljena s ušćem u Gorućicu na 310 mnm. Dugogodišnje ne tečenje može biti opasno, jer bi u slučaju preokreta slivnog prostora u golet (požar), kuće u bujici bile izložene oštećenjima. Ovakvih pojava na slivu Cetine, kao i u cijeloj Hrvatskoj ima na različitim mjestima.

Gorućica je najveći vodotok koja pored bujičarskog ima i ravničarsko obilježje. Jedina je (izvorska) rječica koja, ako kiše u zaleđu padaju više od 30-ak sati izbacuje do 3 m3/s vode. Izvor je u dnu jaruge između krškog radošićkog bila i bila Pavića Nebesa na sastavku s ravnicom na 320 mnm. Nakon tečenja oko 4.8 km sastaje se s desnim obodnim kanalom Sinjskog polja na ≃ 298 mnm. U početku izviranja i tečenja mutnog sastava i ispiranja smeća iz podzemlja do prozirne bistrine, ugodno i opuštajuće ju je gledati u kameno-zemljanom koritu. Do 800 m nizvodno od izvora s desne strane je strmo radošičko bilo u šikari, a lijevo ravnica također obrasla, ali očišćena. Nizvodni dio od spomenika u Ruduši do sastava s DOK-om je obrađen; kamenom oblogom, betonskim  prizmama i monolitnim armirano-betonskim dnom i zidom. Izvorsko tečenje je malo dana u godini (samo za dugotrajnih kiša), a ostalo vrijeme je korito suho. Ukoliko na cijelom slivu dođe do proloma oblaka, Gorućica toliko vremena na izlazu iz grada teče i s 40-ak m3/s vode.

Fratarka je potočić dužine ≃ 1 km s malim izvorištem Odrina. U gornjem toku se nekoliko rukavaca 50-ak m prije česme Odrina spaja u jedno korito. Cijelom dužinom nizvodno a oštrim krivinama između kuća i vrtova je u armirano-betonskom koritu, a zadnjih 300 m je ucijevljena i ulazi u Ćosin potok u Vrličkoj ulici. Inače visinska razlika od polazišta jaruge koja je uzvodno od izvora Odrina do ušća je 80 m.

Ćosin potok je bujica čija je visinska razlika 80 m, na 3 km dužine a rukavcima na izvorištu. Početni i završni dio potoka je armirano-betonsko korito, a središnji od hotela Alkar do mosta kod vodoprivrede “Cetina” je ciklopski kameni oblog dna i pokosa. Lijepo izgledaju mali mjestimični slapovi bistre vode poslije bujičarskog ispiranja smeća iz korita. Izvorište Ćosinog potoka su pištavci zanemarive izdašnosti i poslije određenog broja dana iza kiše nema tečenja. Ako tečenja ima onda je to spojena kanalizacija ili opet neki drugi nepropisni izvor. Ovdje prolom oblaka na cijelom slivu s količinom do 10-ak m3/s vode očisti korito od nabacanog svakojakog smeća. Inače, prije stotinjak godina niže od Ulice Miljenka Buljana razlijevao se u širinu i tekao današnjom ulicom Put Piketa prema polju.

Baraćev potok se do 60-ih godina nalazio na neizgrađenom poljoprivrednom zemljištu, te se nizvodno od ceste za Vaganj i Livno razlijevao u širinu. S polazišta ima više rukavaca-pištavaca kao i Ćosin potok, a visinska razlika mu je na 2 km dužine 50 m. Prostor za tečenje se koristio i kao put, ali za vrijeme kiše je teško prohodan ili neprohodan. Uređenjem toga dijela grada, prije 40-ak godina probijen je dio potoka i stavljen u armirano betonsko korito s ušćem u Gorućicu za 50-ak m nizvodno od kožare.

MOSTOVI I PRIJELAZI BUJICA

Bujice Sinja veliki dio godine su suhe, a  kratko vrijeme su bile teško prohodne ili neprohodne. Takvo stanje kroz povijest i nije bila neka smetnja, ali daljnjim općim razvojem javlja se potreba za mogućnošću stalnog prolaza i uspostave cestovnih i drugih veza kroz prostor grada.

Za pretpostaviti je da su prohujale državno-društvene tvorevine (Ilirija, Rim, rana plemićka i Hrvatsko-Ugarska država) možda gradile mostove i prolaze od kojih danas nema nikakvog traga. Ako su bili građeni i postojali, očito su bujice ili rušitelji bili spremni i temeljiti u rušenju pa na koritima nema nikakvih pokazatelja.

Daljnjim razvojem življenja javlja se potreba za izgradnjom mosta na Gorućici i stalnim prolazom od Splita i Imotskog, preko Sinja za Livno i Knin. Serenissima Repubblica di Venezia (tada najjača pomorska sila na istočnom sredozemlju)  blagonaklono prima na znanje odluku providura Sinja da 1784. g. izradi most na Gorućici. Providur jedne male (schiavo) šćavo-kasabe tamo negdje blizu Turske granice gradi pravi most. Gradnja se događa u samom početku svjetske “industrijske revolucije” što može biti i slučaj, ali i napredno predviđanje budućih događaja i razvoja. Odabir mjesta gradnje obzirom na prometnice i geološku podlogu je pravi. Kako je tjeme svoda mosta nešto više od okolnog zemljišta, hidrološki proračun protoke vode je također izvanredan. Za ono vrijeme je dosad potvrđeno, da je izgrađen za 240-godišnje, a možemo pretpostaviti i za 500-godišnje povratno razdoblje.

Providur Canalis nije mogao predvidjeti “motorizaciju” i kolika će dinamička i osovinska opterećenja most podnositi u tako dalekoj budućnosti. Ondašnja brzina konjske zaprege je bila do 10 km/h, a volovske oko 5 km/h i opterećenje do 1200 kg, a osovinsko 600 kg. I sada nakon tolikih godina i višestruko većih tereta od predviđenih, svod i bočni lukovi su mu u dobrom stanju. Natpisne kamene ploče sa uzvodne i nizvodne strane su vrhunac u jednostavnosti arhitektonske ljepote i poruke svjedočanstva pokoljenjima.

Poklopnice zidova, bočni kolobranski zidovi i okoliš su sramota i ogledalo ondašnjeg i današnjeg licemjernog društva i vremena.

Na Gorućici od izvora nizvodno postoje dva pločasta armirano-betonska mosta u Ruduši prema spomeniku. Jedan od njih pored obalnih upornjaka ima i jedan stup u koritu. Od bolnice prema Kokotima ima jednostavni gredni most. Pločasti mostovi su za vojarnu Kula, (“1 od 4 sinjska mosta”) na križanju sa Splitskom ulicom i u Ulici Put Ferate. Nizvodno od Ulice Put Ferate je jedini željeznički most u Sinju star 120 g. Na Gorućici postoje još dva sandučasta mosta za prijelaz kanalizacije i drugih vodova, uz preljev glavne kanalizacijske armirano-betonske cijevi φ 1700 mm kod Lidl-a i ulaz na pročistač.

Na Ćosinu potoku u trokrakoj prometnici (Ulica Ruđera Boškovića i Ćosin potok zapad i sjever) je prvi uzvodni, pločasti A-B most sa srednjim stupom u koritu. Drugi je lučni kameni most sa dodatkom armirano-betonske ploče za pješake u Starčevićevoj ulici (cesta za Muć i Drniš). U Vrličkoj ulici je također kameni lučni most, (Baljkov) “1 od 4 sinjska mosta”.

Most na cesti za Knin i drugi za Livno su  spojeni u jedinstvenu pločastu konstrukciju za promet i zeleni pojas dužine 50-ak m. I taj za Livno (Lumbinov) također spada u “1 od 4 sinjska mosta”.

Kod Buljanove mlinice, uzvodno od skladišta vodoprivrede je postojao željeznički most za Dalmatinku koji je srušen. A i ona je! Odmah ispod njega je pločasti A-B most za staru upravu i skladište vodoprivrede. Sto metara nizvodno na križanju s Ulicom Miljenka Buljana je armirano-betonski pločasti most s nadogradnjom za pješačku i biciklističku stazu. I na samom ušću u Gorućicu ispod kamenog praga je sandučasti, armirano-betonski most za glavni gradski azbest-cementni cjevovod kanalizacije φ 800 mm.

Nekoliko mostovskih prijelaza na Baraćevu potoku u ulici Put Šumarije je preuređeno u neprekidnu i jedinstvenu cestovnu pokrivku. Most je na južnom ulazu na hipodrom i u ulici Put Piketa.

Po položaju Sinj na unutarnjem prostoru Dalmacije uz Benkovac, Vrliku i Vrgorac spada u red gradova bez rijeke. Rijeke Čikola i Vrljika prolaze rubom Drniša i Imotskoga, a gradovi na rijeci su Obrovac, Knin, Skradin, Trilj, Omiš, Opuzen i Metković.

Gorućica i Ćosin potok kao dlanovi opasuju stariji dio grada iz čega proizlazi izreka da je Sinj između 4 mosta (dva na Gorućici i dva na Ćosinu potoku).

Bez obzira što su bujice skoro cijele godine suhe, u vrijeme povodnja (proloma oblaka) budu štetne i opasne. Na žalost u bujice se baca i upušta smeće, pa što je sušno razdoblje duže, smeća ima više. Za velikih kiša voda nabuja i smeće odnese nizvodno u DOK, Cetinu i dalje. Nakon toga ispiranja oku budu lijepe i ugodne.

Pored toga što je njihova uloga isključivo hidrološka, uz  druge namjene mogu biti ugodni i znakoviti urbanističko-arhitektonski odraz grada.

Prijelazi su svojevremeno bili gazovi, ali zbog iznenadnih stanja, stalnog i sigurnog prolaza napravljeni su mostovi.

Neusporedive su veličine stalnih vodotoka i mostova Zrmanje, Krke, Cetine i Neretve sa suhim bujicama (Sinja) i mostićima na njima. No, kada bi se samo jednoga od njih u sporednoj ulici isključili jedan dan iz prometa, to bi se itekako osjetilo, a da ne govorimo na glavnim prometnicama. Slijedom toga je i izražavanje; mostovi (mostići) ili propusti. Svi su oni (19 kom) raspona 3-7 m. Građeni su u različita vremena od različitih materijala i oblika konstrukcije. Ima ih za jednostruku i višestruku namjenu. Svaki od njih ima neke svoje ulagače (investitore) i graditelje; kopače, kamenare, tesare, armirače… koji im daju trajni pečat.

Imali su i oni svoje “uzdahe”, kako graditelja, (hoće li bujica, u jeku gradnje?) tako i kasnijih prolaznika, šetača i ljubavnika, hoće li i kad će doći? Nisu to ni savski, ni Zlatni, Mirabeau, ni Karlov mostova, ali su naši,” tijelom i dušom.”

Iako su ti objekti izvedeni i “mali” dobro bi bilo temeljito ih istražiti, proučiti i napisati vjerodostojan životopis (diplomski rad iz neke od struka). Rad bi morao biti jasan i primjenjiv u budućem iskorištavanju i održavanju. To bi bio koristan, vjerodostojan i najupečatljiviji način upoznavanja kraja i doživljaja u njegovanju čuvanju domoljublja. Zanimljivo bi bilo znati je li Gorućica tekla za vrijeme turskog napada 1715. g., iako to njima ne bi predstavljalo neku teškoću u ratnim djelovanjima. U bujičarsko mostovskoj priči posebno mjesto bi pripalo Velikom, Kanalisovu, Krolinu mostu. Najstariji je (237 godina), nije više cestovni već pješački, a zapušten je i nezaštićen. Gledajući položaj i raspored sadržaja, Veliki most bi bio početak neispletene i raskošne kićenice Sinja.

ZAKLJUČAK

Nakon ovakvog hidro-geološkog, pedološkog i klimatskog obilježja predmetnog prostora, ljudskom se djelatnosti prepliću i ostvaruju društvena, gospodarska, kulturna, prometna i ina nadgradnja i sklad istoga.

Upoznajući bujice i mostove Sinja, a posebno najveći i najljepši Kanalisov, istom se nameće; povijesni, vjerski, kulturni, urbanističko-arhitektonski niz i središnja okosnica grada; Klasična gimnazija, Alkarsko trkalište, Petrovac, tržnica i ribarnica, stubište (Kvartiri) i Kamičak. U okruženju i na Zemlji postoje prirodni i ljudskom djelatnošću Bogom dani sadržaji javno i različito prikazani na bezbroj načina. Ovi sinjski sadržaji su posljedica obje djelatnosti. Iako su duhom i zrakom donekle povezani bitno im nedostaje moguća i nametljiva urbanističko-arhitektonska poveznica niza.

Kamičak je točka završetka tog niza i možda nekih drugih nizova (Glavička, Vrlička…) u središtu grada. Zanimljiv bi to bio sklad Velike Gospe, Alke i dječaka Gaja Laberija u maloj tvrđavici, malom gradu i jednoj maloj zemlji; Hrvatske, Europejske i svjetske baštine.

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh