ALKARIC

Komentar: “Naš Junak” mora ići dalje!

Autor/ica
Objavljeno: 21 veljače, 2015

junak - uni 2

O ostavci trenera Junaka Ivana Medvida već smo pisali, kazali i razloge odlaska, a kako tjedan dana uoči početka proljetnog dijela prvenstva baš i nije lako ostati bez trenera, jasno je da bi se mogla početi postavljati mnoga pitanja.

Na neka od njih već sada moramo dati odgovor, ali i dijelom postaviti stvari na svoje mjesto. Ne toliko zbog zaštite ovog ili onog, gašenja vatre i bilo čega sličnog, koliko zbog ukazivanja na ispravnost puta kojim je Junak krenuo, bez obzira na očekivano početno posrtanje. Odustajanju naprosto nema mjesta.

Kako god da bilo, sedam dana uoči nastavka prvenstva i dolaska Hajduka, Uprava na čelu s Antom Gulićem morat će pokazati zavidnu brzinu i lucidnost prilikom odabira novog imena, prvenstveno što je odlaskom Mirka Labrovića i Borisa Pavića te sad (pre)brzo potrošenog Medvida, lokalni kadar dobrano iscijeđen.

Ovog proljeća je to trebala biti Junakova renesansa, buđenje i vraćanje istinskim korijenima, vlastitoj mladosti i još konkretnije povjerenje mlađim igračima, a samim time udaranje čvrstih temelja u održivost kluba.

Najveća greška sada bi bila zaokret i bijeg pred jednim porazom. Junak nema izbora. Pošto poto mora gurati projekt vlastite Škole nogometa i igrača iz bazena Cetinske krajine, a tek onda vrebati prilike za kvalitetna pojačanja. No, često je lakše to reći, nego učiniti. Iako se baš to sada i čini. Pa premda i uz ovakve poraze, kojih će biti i u budućnosti.

Velike škole tu nema. Jasno je kako je ključan problem u igri Plavih sredina terena koja plovi negdje između. Niti je konkretna u ofenzivnoj liniji, a još manje u defenzivi, gdje su stoperi ostavljeni na širokom prostoru i nerijetko oči u oči s protivničkim igračima. Postavlja se pitanje, kad već nema mogućnosti za konkretnija pojačanja, kako ih “sakriti”, no na taj upit odgovor će morati dati struka.

Summa summarum – projekt “Naš Junak”, kako bi ga se dalo nazvati prema strategiji Uprave, za sada je naišao na prvo suočavanje s istinom kako će trebati puno rada i strpljenja da on u dogledno vrijeme dobije svoje konkretne obrise. Povratka nema. Samo rad, rad, rad i rad.

Nitko nije postao igrač od tapšanja po ramenu. Krvav rad i predanost, sportski život i želja na napretkom jedina su viza koja nudi šansu za konačnim uspjehom i svaki mladi igrač to mora shvatiti. Teren je jedino mjerilo, priče i alibiji nešto sasvim drugo.

Ipak, da se ne stvori pogrešna slika kojekakve kataklizme ili katastrofe, daleko je to od toga. Junak je i dalje u relativno komotnoj situaciji na tablici, sa solidnim igračkim kadrom i nikakvih tu većih urušavanja biti neće. Ovo je tek jedna od epizoda u 100 godina dugom filmu.

Ivan Medvid nije uspio sad, ali nema sumnje da će se i on sam vratiti na “mjesto zločina” i dobiti novu priliku u svom klubu, koju svakako zaslužuje. Možda ne toliko zbog trenerskog, koliko zbog igračkog doprinosa i respekta kojeg je u suigračima budio kao igrač, ali i nešto manje kao trener.

Uz dužno poštovanje prema svima, Junak je ponos Cetinske krajine i nema te sile koja će to skoro promijeniti. Možda mlađe generacije nisu svjesne veličine i značaja Junaka u dalmatinskim i hrvatskim okvirima, svega što je dao i što će dati.

Grijeh je to i nekih bivših čelnika koji su olako pokidali sve veze kojima su se lokalni drukeri poistovjećivali s Klubom, pa stoga i ne čudi što na tribinama baš i ne vlada velika gužva. Naravno, proces “zaljubljivanja” i neke nove ovisnosti je dug i potrebno je dosta truda da se slike prošlosti ožive u punom obimu.

I baš je ovogodišnja odluka žrtvovanja (vrijednijeg) rezultata nauštrb vraćanja izgubljenog identiteta, bez obzira na to što Medvid nije izdržao, ispravna i jedina vrijedna pažnje. Jedini je to put koji će lokalnom nogometu, kao nemjerljivo najmasovnijem i najpopularnijem sportu, dati smisao.

Pobjede daju pobjednike, ali i pokoji poraz daje karakter bez kojeg je ovo prvospomenuto nemoguće. Baš kako kaže jedna uspješnica Parnog valjka – Moraš prvo puzati, da bi znao hodati.

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh