Komentar Zdravka Škarpe na tekst ‘Naša istina o vojnoj akciji Peruća’

Na portalu Ferata jučer smo objavili izvješće o održanoj konferenciji za medije koju je organizirala Udruga veterana 16. DP Sinj. Tema konferencije bila je vojna akcija Peruća, odnosno stanje na široj sinjskoj bojišnici prije, za vrijeme i poslije akcije koja je bila 28. siječnja 1993. godine. Kako je spomenut u izvješću s konferencije i na samoj konferenciji od strane sudionika iste, komentar je uputio Zdravko Škarpa ,pukovnik HV-a u miru i zapovjednik 126.brigade za vrijeme akcije Peruća.

Uvodno u svom komentaru, kojeg donosimo u cijelosti, Škarpa ističe:

1. Nema ni naše ni vaše istine, već se istina piše na osnovu svjedočenja svih sudionika u akciji.
2. Drago mi je da ste poslije 30 godina načeli ovu temu, jer ovo je prvo izvješće koje sam dobio od 16. DP i kako je ona djelovala.
3. Nikada u svojim nastupima nisam umanjivao ulogu 16. DP u ovoj akciji.
4. Kada smo kod istine pitam se zašto zamjenik zapovjednika 16. DP na tribinu o oslobađanju Peruće (studentima) nije pozvao zapovjednike 16. DP i 126. BR. te zapovjednika bojne iz 16. DP. Nažalost, pozvao je osobu koja nije sudjelovala u akciji, niti je bila svjedok zbivanja na sinjskom ratištu. Za potpunu istinu na sinjskom ratištu potrebno je da o tim zbivanjima govore sudionici i odgovorni zapovjednici iz policije i HV.
5. Gospodine Smoljo vidim da ste me prozvali, a ja ću Vam samo reći da je osnovno pravilo u vojsci SUBORDINACIJA.
6. U nastavku o akciji Peruća i unaprijed se ispričavam ako nisam sve spomenuo.

S poštovanjem Zdravko Škarpa

AKCIJA ‘PERUČA’

Prošlo je 30 godina od oslobađanja Peruče i okolnih sela.Zbog istine osjećam potrebu da, u ime onih koji su učestvovali u akciji, a posebno zbog poginulih i ranjenih,opišem akciju na osnovi dokumenata i izvješća sudionika.

1.Tijek zbivanja do akcije i ponašanje snaga UNPROFOR-a

Poslije zbivanja na zadarskom području (operacija Maslenica) srbočetnička propaganda permanentno je lansirala vijesti o navodnom sukobu Hv i snaga UNPROFOR-a na brani HE Peruča. To je bio signal za nas da budemo u potpunosti spremni za bilo kakva iznenađenja.

Ja osobno te časnik za vezu sa UN i EZ redovno smo pregovarali sa predstavnicima UNMO I UNPROFOR-a sa ciljem održavanja mira,sigurnost brane Peruča kao i rješavanje problema u „pink zoni“. Zahtjevali smo da se kontrolni pumktovi UN postave u s.Maljkovo(most između s.Maljkova i s. Otišić) i Tavnicu(između s.Dabar i s.Laktac)a sa ciljem povratka stanovništva u tzv „pink zonu“(s. Satrić, s. Potravlje, s. Maljkovo i s. Dabar). Također je dogovoreno da se izradi sporedni put Radani (s. Hrvace) -Soldići (s. Satrić) radi lakšeg povratka izbjeglica.

Dana 22.01.1993.počeli smo sa izgradnjom već navedenog puta. Međutim već 23.01.1993.zapovjednik snaga UNPROFOR-a Hilari Gashinga traži obustavu radova sa obrazloženjem da se suprotna strana boji našeg napada.Navedeni gospodin je od tada bio smo na suprotnoj strani nije mi se više javljao.

Već 25.01.1993.god.u s.Laktac(oko 6km od brane Peruča) pojavljuju se tri tenka T-55 o čemu su obaviješteni, uz oštar protest predstavnici UN. Također je obaviještena i OZ Split.

Predstavnici UN me obavještavaju da nemaju nikakvu kontrolu nad suprotnom stranom. Istog dana od zapovjednika OZ Split zatražio sam mobilizaciju djela topništva i PZO, međutim nisam dobio odobrenje. Naprotiv 2/126.br.HV upućena je u Dubrovnik.

Obzirom da sam procijenio da prijeti velika opasnost za branu kao i povratak četnika na Alebića kulu zapovjedio sam:

– mobilizaciju djela topništva,
– mobilizaciju posada za dva tenka PATON,
– okretanje cijevi topova T-130 u rajonu Vaganj iz pravca Vaganj-Glamoč na pravac Vaganj-Otišić.

Također sam kontaktirao sa šibenskom brigadom sa molbom da sa topovima T-130 pucaju po Kninu ukoliko dođe do sukoba na sinjskoj bojišnici.

Dana 27.01.1993.god. oko 01.30 zapovjednik snaga na brani HE Peruča me osobno u mojoj kancelariji obavijestio da njihov zapovjednik Hilari Gashinga ne može doći iz s. Civljane,a da se sa punkta UN u zaseoku Alebići (s. Hrvace) mogu ići samo u pravcu Knina. Istog dana oko 15.40 sati isti čovjek me obavještava da četnici iz pravca s. Maljkovo kreću prema brani HE Peruča i da im ne dozvoljavaju pokret u oba pravca. Ista informacije je došla i od naših izviđača.

2. Tijek akcije

Dana 27.01.1993.god u popodnevnim satima četnici su potjerali snage UNPROFOR-a i zaposjeli branu Peruča i Alebića kulu. Domobranska pukovnija je imala zapovijed da u slučaju napada četnika ne dozvoli upad četnika u „pink Zonu“. Zapovjednik domobranske pukovnije nije pravovremeno reagirao i došli smo u veoma nepovoljnu taktičku situaciju. Bio sam u dilemi što učiniti obzirom da je 126.brigada imala na raspolaganju jednu satniju, a 2/126. bojna je bila u Dubrovniku:
-da li dozvoliti četnicima da se stabiliziraju na položajima na kojima su već bili ili
-reagirati sa ciljem istjerivanja četnika.

Bio sam potpuno svjestan odgovornosti koju preuzimam zbog minirane brane Peruča,ali ipak sam procijenio da je bolje djelovati i odbaciti četnike prema s.Otišić,jer sa položaja koje su zauzeli mogli topništvom granatirati Sinj i okolna mjesta kada im se to prohtije. O svim zbivanjima obavijestio sam nadređeno zapovjedništvo, ali nismo dobili nikakve precizne zapovjedi već smo bili prepušteni sami sebi.

Dana 27.01.1993.god u 17.15 sati dao sam signal opće opasnosti.

Obzirom da je kretanje četnika bilo brzo i sve veće pothranjivanje snaga na pravcu s. Maljkovo-HE Peruča odlučio sam djelovati po četničkim snagama u rajonu Borkoviići-Radeni-k.405(s.Otišić) sa topovima T-130 iz rajona Vaganj. Istog dana oko 20.00 sati dobio sam zapovijed od OZ Split za mobilizaciju topništva i PZO.

Tijekom noći bilo je mirno, a moj načelnik stožera, načelnik sigurnosti i ja došli smo na ZM domobranske pukovnije (oko 01.00 sati). Zapovjednik domobranske pukovnije nije poznavao stanje na terenu i nije imao dovoljno vojnika na položajima. Zapovjedio sam da se do 04.00 izvrše obilazak linije, snime situaciju na terenu i podnese prijedlog za daljnje djelovanje. U 04.00 sati zamjenik zapovjednika 16. dp me izvijestio da na položajima imaju oko 180 vojnika.

Tijekom noći, a zbog manjka vojnika na terenu, mog NS sa grupom časnika i dočasnika iz COOV Sinj upućujem na Zelovo, a rezervnu satniju iz 126. br HV upućujem u s. Bitelić. Ja sam sa mojim zapovjedništvom užurbano radio na mobilizaciji radi što bržeg postavljanja topničkih oruđa na položaje.

U 04.00 sati moja zapovijed je bila: OBRANA CRTE BOJIŠNICE I SPREČAVANJE DALJNJEG GRUPIRANJA ČETNIKA na pravcu s.Maljkovo – Alebića kula.

Dana 28.01.1993.god. četnici nastavljaju sa grupiranjem pješadije, topništva i tenkova na pravcu s. Maljkovo-Alebića kula i počinju sa provokacijama.

U 07.45 sati iz svih topničkih oruđa i dva tenka koji su bili postavljeni polukružno u odnosu na neprijatelja otvorena je paljba.

U 10.50 sati četnici su minirali branu.

Oko 11.00 sati po završetku topničke paljbe izvršen je koncentrični napad pravcima:
– s. Zelovo -s. Satrić (NS 126. br sa grupom časnika i dočasnika iz COOV Sinj)
– s. Hrvace – Alebića kula – brana Peruča (vod vojne policije, domobranska pukovnija),
– s. Bitelić-brana Peruča(satnija iz 126.br.HV)
– u s. Hrvace bio je protivoklopni vod iz 141.br.HV-u pričuvi

Moram posebno naglasiti da su zapovjednici na terenu samoinicijativno krenuli u napad jer su pravilno procijenili taktičku situaciju. Ovim napadom četnici su natjerani u bijeg, a naše postrojbe su izbile na crtu bojišnice Umac (tt.1120.) – Babića brig – Prološčići.

Tijekom same akcije oko 11.00 sa mojim pomoćnikom za IPD uputio sam se u s. Bitelić da se osobno uvjerim u stanje na terenu. Međutim pozvan sam iz zapovjedništva brigade da se hitno vratim jer je došao zapovjednik ratne mornarice. Očekivao sam podršku za daljnje djelovanje u pravcu Vrlika ali čekalo me veliko iznenađenje. Naime u tijeku same akcije zapovjednik ratne mornarice zapovijeda slijedeće:
– ne izazivati neprijatelja,
– ne kretati naprijed,
– vratiti UNPROFOR na branu
– u slučaju ugrožavanja ljudstva odgovoriti svim snagama,
– dignuti borbenu gotovost.
– redovno izvještavati.

Ni dan danas ne znam koga je taj gospodin predstavljao jer mi nije bio nadređeni. Normalno da ga nisam poslušao, i moje snage su ostale na dostignutim položajima.

3. Spašavanje brane

Spašavanje brane bilo je veoma teško, međutim djelatnici HEP-a, HV, građevinske firme i dragovoljci su danonoćno radili i uspjeli sanirati oštećenja i dalju eroziju brane. Spašavanje brane bilo je fascinantno jer se radilo u ratnim uvjetima kada je postojala mogućnost granatiranja od zločinaca koji su učinili ovo nečasno djelo. Moram naglasiti da sam mobilizirao i 16 radnika HEP-a da čuvaju branu.

4. UNPROFOR

Zadaća UNPROFOR-a je bila da demilitarizirana tzv.“ružičaste zone“. Međutim oni su dozvolili četnicima da u ta područja bez ikakvih problema uđu naoružani sa lakim i teškim naoružanjem. U svezi postavljenog eksploziva u branu moram naglasiti da su imali oko 10mjeseci da ga uklone. Na branu su dolazili i visoki međunarodni predstavnici Vens i Oven,a brana i dalje ostaje minirana.

5. Zaključak

– Na žalost tijekom akcije poginuo je jedan vojnik, jedan odveden u kninski zatvor, a dvojica su lakše ranjena.
– Samo rušenje brane je zločin koji nije zapamćen u povijesti ratovanja.
– Akcijom smo oslobodili nekoliko sela i potjerali četnike nekoliko kilometara u pravcu Vrlike, pa nisu bili više u mogućnost da topništvom pucaju po Sinju.
-P oslije akcija „Miljevci“i „Maslenica“ ova akcija je bila još jedan korak u oslobađanju Hrvatske,

Zapovjednik 126.br.HV
Od 08.12.1992.do 15.02.1993.
Zdravko Škarpa