Mihaela dobila lift

Udruga Sveti Vinko Paulski – Konferencija Otok u rujnu prošle godine pokrenula je humanitarnu akciju, čiji je cilj bio osigurati novčana sredstva za kupnju i ugradnju lifta na obiteljsku kuću djevojke Mihaele Jurković iz Rude, koja boluje od multiple skleroze. U akciju su se vrlo brzo uključile i druge udruge i pojedinci, ne samo s područja Cetinske krajine, već i šire. Nakon dva mjeseca prukupljeno je dovoljno sredstava za kupnju lifta i troškove ugradnje. Vrlo brzo krenulo se s radovima, pa Mihaela sada može izaći vani iz kuće, bez ičije pomoći. Što Mihaeli to znači prosudite sami iz teksta kojeg je napisala, kako bi još jednom zahvalila svima koji su se na bilo koji način uključili u akciju.

Vremenu daj vremena. Nešto kao mantra koju sam negdje usput čula, duboko zapisala u memoriju znajući da će mi jednog dana trebati. Uvijek bih imala nekog najdražeg sveca, no rad sv. Vinka Paulskog me uvijek privlačio. Krhki Francuz koji je činio silna djela milosrđa. Trebala sam biti medicinska sestra ili čak profesorica psihologije (sestrinstvo je moj poziv, prof. psihologije moja misija u ovom šašavom vremenu) no, nažalost život se ispriječio u tim željama, te sam dobila bolest koja je pojačana mojim strahom napredovala. Negdje tada su mi došle ozanamovke i vinkovke (moje tri dobre vile; s. Beatrica, s.Regina i Anđelka) duhovno mi pomogle i mene učinile ‘njihovima’.

Živim na katu, tako da su mi te 24 stepenice bile ogromna prepreka. A i nekako sam potonula, predala se. No znate ono ‘nije svako zlo za zlo’. Dobila sam ogromne dekubituse, opasno plesala po liniji između života i smrti i pobijedila. ‘Snaga se u slabosti usavršava’, reče sv. Pavao u jednoj svojoj poslanici. I išla sam korak po korak.

Jednog kolovoškog dana, nazvala me gđa. Anđelka Samardžić, predstavnica Udruge sv. Vinka Paulskog – Konferencija sv. Luka Otok sa željom da naprave nešto za mene. U toku razgovora spomenula sam lift, a gđa. Anđelka je na to odgovorila: ‘To je to! Idemo u akciju!’.

Nekoliko dana poslije, k Anđelki su došli Vjeko i Mario, bikeri, s pitanjem zna li Anđelka nekoga kome treba pomoć. Odgovor je bio: ‘Mihaela’. MK Apache iz Sinja te MK Sv. Nikola iz Brnaza su organizirali koncert za mene i tako pokrenuli lavinu akcije ‘Hoću i ja poći vani’.

Bl. Ozanam (osnivač udruge), te naš zaštitnik sv. Vinko, otvarali su vrata jedna za drugim. Navijači, DPH Sinj (Renato i Luka hvala za dovođenje Kosa i Branca), HNK Hajduk, Klapa sv. Luka Otok i njihovi prijatelji, Općina, Županija, te mnogi mali ljudi ogromnog srca, pomogli su da se ostvari ta misija.

Svoj vrhunac ta akcija je dostigla na moj 27. rođendan (10. lipnja). Iako dojmove još skupljam i slažem u memoriji duše, pokušat ću vam dočarati djelić toga svega. Oprostit ćete mi ako bude pomalo nespretno. Poznata lica vrijednih članica Udruge došla su prva, jer su one zapravo organizirale proslavu otvaranja lifta i mog rođendana. Morala sam imati posebnu majicu pa onda, logično, i frizuru. Tako pripremajući se srce je sve više lupalo, skoro pa mu je nedostajalo prostora. A onda, jedan za drugim, dečki iz Klape sv. Luka pjevajući mi, a što drugo do ‘Sretan rođendan’. Zatim je došao župnik, don Marin Matijaca te blagoslovio lift kojim sam se spustila i tada je slavlje moglo početi. Klapa je pjevušila, a onda zvuk motora. Moji bikeri me nisu zaboravili. Tada je ova brbljavica ostala bez teksta. Kasnije smo se šalili, pjevali, zabavljali se. Meni su u mislima bili moji Đotovi, koji su mi za kraj dana priredili najljepše iznenađenje: poziv te videopoziv s Balaševićevog koncerta. Tako je taj posebni lipanjski dan u Rudi završen. Poneka zvjezdica na Nebu je zasvjetlucala, a ja sam opet po tko zna koji put namignula prema gore.

‘… Škripuću oblaci pod njenim nogama, ne da se ludica tvrdoglava…’

Nisu izmislili bolju riječ od patetičnog ‘hvala’, pa tako u nedostatku bolje riječi veliko, ogromno HVALA svima koji su sudjelovali u ovome svemu. Hvala što ste taj dan zavrtjeli Ringišpil u mojoj glavi, što ste dodali najljepše boje na portret mog života, što ste mi u kolekciju trenutaka dodali još neke trenutke. Prije svega Konferenciji sv. Luke na čelu s Anđelkom Samardžić, bikerima na čelu s Vjekom, Navijačima Hajduka Ruda, Renatu i Luki iz DPH Sinj, klapi sv. Luka Otok, mladima Čudotvorne Gospe Sinjske, ma svima koji su na bilo koji način pomogli i pomažu riječima, osmijehom. Ne mogu zaboraviti ni one koji su u zdravstvenom stanju pomogli, te ovaj šašavi Vitez gleda i broji zvijezde, sanja i živi. HVALA – riječ od 5 slova s velikim značenjem.

Ozanamovka i vinkovka Mihaela Jurković