Mirko Labrović u emisiji 100 ljudi, 100 ćudi: ‘Obitelj je moja najveća pobjeda!’

Danas je u emisiji Hit radija, 100 ljudi, 100 ćudi, gostovao dobro poznati nogometni trener s našeg područja Mirko Labrović.

Bogata igračka i trenerska karijera i posvećenost nogometu na način kakav je to Mirko Labrović radio i još uvijek radi, mogu poslužiti kao inspiracija mnogima, ali biti i svojevrstan putokaz kako u životu ništa ne treba uzimati olako i da se za sve treba pošteno naraditi.

“Kao i svemu, bilo je tu turbulentnih stvari i lijepih trenutaka. Možda sam kao igrač vukao i neke loše poteze u izboru klubova, ali jednostavno je bilo takvo vrijeme da nisam htio igrati bez novca, morao sam od nečeg živjeti. Nije to vrijeme bilo kao danas, ja nisam imao agente, roditelje i sve ono što vam bitno olakšava, samo nekoliko prijatelja i zato sam birao sigurnost, makar na nižem stupnju natjecanja. Ali, moram priznati da mi to danas kao treneru fali, tih 50-ak prvoligaških utakmica.”, kazao je Labrović o igračkim danima, a onda je priča dobila i one pozitivne note, dane koji se pamte:

“Ja se i danas rado prisjetim majstorice mojih Glavica i Junaka za ulazak u Međurepubličku ligu, iako sam bio i tragičar jer sam zaradio crveni karton, ali tadašnja momčad Glavica je bila nevjerojatna, vjerojatno najbolja ikada i teško da će se nešto slično ikada više ponoviti. Mene je u toj ranoj dobi obogatilo igranje s klasnim igračima i tu sam puno učio i napredovao.”

Mirko se potom otisnuo i u Kinu, igrao tamo godinu i pol dana, a bila je to avantura života:

“Često to ispričam svojim sinovima, ali prihvatiti taj poziv i otići u Kinu je bilo nevjerojatno. Sam dolazak tamo, a onda i činjenica da sam tjedan dana živio na čokoladama, bananama i coca coli me skoro vratio doma po kratkom postupku, međutim, kasnije se našlo rješenje i za nas iz Europe i naše potrebe pa se na kraju sve dobro završilo.”

U rubrici Ton prijatelja gosta, o Mirku Labroviću govorio je njegov suigrač i prijatelj, još jedna velika legenda Junaka – Ivica Zorica:

“Igrali smo zajedno u Borcu, a kasnije smo bili i rivali na suprotnim stranama, da bi se opet pronašli u redovima Junaka gdje smo ostvarivali zapažene rezultate. O Mirku sve najbolje, bio je vrstan tehničar, volio je bacati lažnjake protivničkim napadačima, a i sam sam znao biti žrtva njegovih finta. Mirko je dobar čovjek, čisti emotivac i borac za pravdu.”

Iz trenerske karijere najbliže “raju” bio je u Šibeniku s kojim je nakon osvojene Treće lige, sjajno nastavio i u Drugoj ligi, držao Šibenik na vrhu i onda dobio otkaz kao vodeći na ljestvici s četiri boda više u odnosu na konkurenciju i pet utakmica do kraja prvenstva.

“Nažalost tada u Šibeniku je izostala podrška ljudi s kojima sam ja bio okružen, jednostavno nisu vjerovali u mene. Te ljude i njihove stavove prema meni, najbolje demantiju moji kasniji dolasci u Šibenik na utakmice, kada jednostavno ne bi mogao proći preko tribine, a da me ne ispozdravlja cijeli niz ljudi. Bilo je to nestvarno loše iskustvo, ali valjda je to tako trebalo biti.”

Ipak, neke ljude je posebno spomenuo kao važne u njegovoj karijeri:

“Moj trenerski put počinje u Junaka, kada sam bio i kapetan i trener. Ali čovjek kojeg moram spomenuti je pokojni Milan Viđak, moj mentor. Sjećam se kako mi je rekao – ti si predodređen da budeš trener, a ako ti nećeš netko drugi će sigurno doći na tvoje mjesto.”

Zahvalio je Mirko i svojoj obitelji, supruzi Mirjani, sinovima Vjeranu i Marinu na velikoj podršci, na razumijevanju u svim i dobrim i lošim trenutcima i njih je istaknuo kao ključ i najveću pobjedu svoga života.

Cijelu emisiju možete poslušati na sljedećem linku.