Na pogrebu don Stipe Ljubasa dirljiv govor u ime svih župljana održao Mate Župa

Na pogrebu don Stipe Ljubasa, dugogodišnjeg triljskog kapelana i župnika te dekana Cetinskog dekanata, dirljiv govor  u ime svih župljana Župe sv. Mihovila Trilj,  održao je župni suradnik Mate Župa,

‘Poštovani oče Nadbiskupe, dragi svećenici redovnici i redovnice, poštovana obitelji don Stipe.

U ime župljana župe Trilj želim zahvaliti Bogu na daru don Stipe našoj župi i Cetinskom dekanatu.

Bog je našoj župi i Cetinskom dekanatu iskazao veliku milost kada je prije 21 godinu za župnika u Trilj poslao don Stipu Ljubasa čovjeka velikog srca u kojem je bilo mjesta za sve. Želim s ovog mjesta istaknuti neke posebnosti vezane uz njegov svećenički život.

SVETA MISA – Don Stipe je živio svetu misu. Svakoga dana kroz posljednje 21godinu slavio je don Stipe svetu misu u crkvi svetog Mihovila. Nakon što zvono pozove vjernike na misu, u crnoj reverendi pošao bi iz župne kuće u crkvu sv. Mihovila pozdravljajući sve koje bi susreo, mlade i stare, a naposljetku svoje ministrante u sakristiji. U Cetinskom kraju znalo se da u Trilju don Stipe služi „najlipšu misu“ pa su iz svih okolnih mjesta mnogi rado dolazili slušati don Stipinu misu i njegovu propovijed koja je uvijek bila aktualna, poticajna i oštra. Euharistiju je don Stipe ljubio čitavim srcem, pazio je da svaki čin bude svečan i dostojanstven. U misi uvijek točan, sabran i duboko uronjen u otajstvo koje proživljava. Dodirivao je Boga i s njim razgovarao. Za oltarom je imao i mistična iskustva kao što je viđenje tjelesa nestalih osoba. Bog nam je preko ovog svog službenka dao mnoge milosti. Hvala mu!

MARIJA – Od dječačkih dana kada mu je Isus u ovoj crkvi sv. Petra u Novom zagrijao srce i pozvao ga da postane dionik svećeničke žrtve don Stipe je odan majci Mariji kojoj se čitavim bićem posvetio i darovao. Ljubav majčinskog srca Gospe Stomorije grijala ga je na svim etapama njegova života od sjemeništa preko bogoslovije, službe tajnika nadbiskupa, Makarske, Trilja i do životnog sutona u splitskoj bolnici. Sav predan Mariji i zaljubljen u nju, nastojao je sve oduševiti za štovanje Bogorodice predvodeći molitvu krunice u triljskoj Crkvi. Raspjevan i duboko ganut svake godine slavio je Veliku Gospu u Sinju i Gospu Karmelsku u Trilju – to su mu bile najmilije Gospine proslave.

SVETI MIHOVIL – Don Stipe se svakodnevno utjecao molitvom sv. Mihovilu Arkanđelu. Želio je da se svake godine najsvečanije proslavi zaštitnik Trilja sveti Mihovil. Njegovom zaslugom u Trilj su došli slavlje predvoditi mnogi hrvatski biskupi i nadbiskupi. Zalaganjem don Stipe proslava sv. Mihovila u Trilju uzdignuta je na prepoznatljivu razinu te svake godine okuplja mnoštvo štovatelja sv. Mihovila.

PUT KRIŽA – Uronjen u misterij Kristove muke sa svojim vjernicima molio je svakog korizmenog petka put Križa u Triljskoj Crkvi. Bilo je to nešto posebno, mistično, otajstveno. To se jednostavno trebalo doživjeti. Isus je don Stipu pripremao na konačnu muku, na bolest koja ga je prikovala za krevet i tako učinila sličnim Spasitelju čiju je muku štovao svim srcem. Učinio ga je Gospodin dionikom kalvarijske žrtve.

MILOSRĐE – U bilo kakvoj potrebi svi su znali gdje će naći otvorena vrata. Bila su to vrata župne kuće gdje je stanovao don Stipe – čovjek duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, milosrdni samaritanac koji se potpuno razdao za druge. U muci i nevolji svi su hrlili don Stipi. Bolesnici, patnici, siromasi, žalosni, zabrinuti svi su pronalazili olakšanje svojih muka kod svećenika don Stipe. Ta moć da tješi ranjena srca i duše dolazila je od Krista kojeg je nosio u srcu.

U vrijeme Domovinskog rata bio je angažiran oko zbrinjavanja prognanika. Svojim je rukama sakupljao tjelesa poginulih hrvatskih vojnika i pokapao ih. Bio je to čovjek duhovnih i tjelesnih djela milosrđa.

DOMOLJUBLJE I ČOVJEKOLJUBLJE – Živio je za svoj narod, za svoju domovinu Hrvatsku, za nju molio i mlade poticao da rade za dobro društva. Hrvatski branitelji imali su posebno mjesto u njegovom srcu, u svakoj Svetoj misi spomenuo se njihove žrtve. U svakom je čovjeku gledao sliku Božju – naslijedio je to od blaženog Alojzija Stepinca kojeg je štovao i nasljedovao. Kao svjedok glasa svetosti blaženog Alojzija Stepinca proveo je dane zatvoren u kaznionici jer nije dopustio da se njegova svetinja blati. Kao Cetinski dekan donio je Stepinčeve relikvije u Cetinski kraj i pohranio ih u oltar crkve u Koštama.

ČOVJEK ZAJEDNIŠTVA – Don Stipe je bio čovjek koji okuplja, bio je čovjek zajedništva. Nikad nije stvarao razdor. Uvijek je naglašavao da je župa zajednica vjernika. U njegovom društvu bilo je mjesta za sve bez obzira na razlike. Bio je primjer svećeničke kolegijalnosti i ljubavi. U svojoj župnoj kući svakodnevno je okupljao svećenike iz Cetinskog dekanata. Bilo je predivno vidjeti svećenike zajedno poput Isusa i njegovih učenika u Galileji.

SKROMNOST – Sve je na don Stipi pokazivalo veliku skromnost. Bio je siromašan svećenik. Za život mu nije puno trebalo. Na njemu uvijek skromna odjeća i obuća. Znao je don Stipe adrese potrebnih u svojoj župi i tamo nosio sve.

Volio je svetost i ljepotu Božjeg hrama. Trudio se uvijek doprinijeti ljepoti Božje kuće, crkve. Želio je da Crkva uvijek bude uredna, urešena i čista, dostojna Boga. Kao svećenik izradio je dvije ljepotice Crkvu Srca Isusova u Košutama i Kraljicu Mira u Makarskoj.

Sve za Boga i bližnje, a za sebe ništa – to je bio don Stipe.

BEZ RASTANKA – Iznenada onog 27. srpnja, pogoršalo se don Stipino zdravstveno stanje. Otišao je iz Trilja i više se u Trilj nije vratio. Nitko nije slutio da ćemo za nekoliko mjeseci biti okupljeni na don Stipinom ukopu. Dok u srcu prebiremo divne uspomene na trenutke provedene uz don Stipu osjećamo veliku zahvalnost i ponos što smo mogli živjeti i rasti uz tako velikog čovjeka koji se sav dao za nas i za našu župnu zajednicu.

Zaista možemo kazati kako će se u triljskom kraju vrijeme mjeriti na vrijeme prije don Stipe i vrijeme sa don Stipom.

Dragi don Stipe, hvala ti na svemu. Sada sa sv. Mihovilom i Gospom Karmelskom čuvaj svoj Trilj kojeg si neizmjerno volio i ljubio!’