Osvrt i kritika čitatelja Ferate: ‘Muke po Aglomeraciji 2’

Početkom studenog čitatelj Ferate Dalibor Glavurdić – Dali, na adresu elektroničke pošte našeg portala, poslao je tekst pod naslovom ‘Muke po Aglomeraciji’. Danas, 25. studenog poslao je osvrt na taj objavljeni tekst:

‘I bez ove teme sam u stalnom kontaktu sa velikim brojem ljudi a nakon teksta su mi se javili mnogi, od stanara do izvođača drugih trasa aglomeracije, ljudi od struke kakvih imamo i u naselju i koji su odradili nebrojeno ovakvih projekata. Tako sam dobio informacije o raznim problemima i greškama koje prate ove radove – od pisanja prekršajnih prijava kamionima u krugu gradilišta od strane policije, zaustavljanje radova vlasnika parcela preko kojih prolazi trasa, neugrađivanje projektom predviđenih materijala i kvaliteti istih, nemogućnošću malih izmjena projekta kad tako nalaže rad na terenu, izvođenja radova protivno svim pravilima struke, ostavljanje određenih domaćinstava bez priključka…

Najviše me iznenadio i zatekao poziv u kojem mi je “počašćena” uža i šira rodbina do koljena sedmog. Nisam ni u primislima imao pojma da postoji i kanalizacijska mafija pa iako je silu dopušteno izbijati silom meni su uvijek uvjeravanje i normalan dijalog korisniji od nje. Sada me jedino malo muči jesam li pristojno otpilio capa, consiglierea ili samog kuma izrazivši želju da mu pošaljem kutiju dezodoransa i mirisnih svijeća ako mi otkrije adresu… A za razumjeti bar dio našeg problema treba poznavati osnovu ovih radova pa evo kratkog objašnjenja…

Kompletan projekt Aglomeracije Sinj izvode dvije firme od kojih prva ima ugovoreno postavljanje cca 32 kilometra kanalizacijskih i cca 8 kilometara vodovodnih cijevi ( Put Piketa, Ćurlini, Glavice…). Početak gradnje je krenuo u 4.mjesecu a rok završetka je 8.mjesec 2024.god. Na samom početku su uveli u posao četiri kooperantske firme a nedavno i petu i trenutno su na realizaciji od zadovoljavajućih i rokovima predviđenih blizu 30 posto.

Za drugu firmu koja izvodi radove u našem naselju, ulice Fra Rafe Kalinića i Put Kuka izravno nisam uspio saznati skoro ništa. Ali ono što se smatra tvrdoglavošću kad je cilj loš, tumači se kao upornost kad je dobar pa kako je ovo dobar cilj, uporan kakav jesam pokušao sam kontaktirati i jedinu osobu koja je na ploči gradilišta navedena imenom i prezimenom ali bez uspjeha. Zato sam iz protesta i ne bez osnove namjeravao uz pomoć susjeda skinuti tu ploču ili je oblijepiti sa parolom – “Ovo nisu radovi već sramota” ili nešto slično ali opet bi je radnici morali vraćati i sanirati a oni su u ovoj priči najmanje krivi.

Većinu sam čuo i doznao od poznanika iz Velike Gorice u kojoj su prije nas obavljali iste radove i vidio u otvorenoj javnoj grupi na Facebooku – “Aglomeracija – informacije i iskustva” Velika Gorica pa ako koga zanima pogledajte objave, slike i komentare…

Jesmo li zbog ovakvog rasporeda zahvata ostavljeni za kraj i koliko je sada komplicirano i izvedivo kopati ponovno za kanalizacijske cijevi koje idu ispod razine predhodno postavljenih cijevi od vode i jesu li iste prošle provjeru…? Ako se iz tog razloga napustilo našu raskopanu ulicu ( ili zbog očiglednog nedostatka ljudi i tehnike… ) i otišlo u drugo naselje preostaje nam samo čestitati “biserima” iz organizacije i čekati još dvije-tri godine ukoliko i poslije toga ne bude naknadnih sanacija.

Prešutno su mi i od strane investitora i nositelja projekta kazali da su izrazito nezadovoljni ovakvim radovima a kako još imaju ugovorenu kanalizaciju u Ćosinom potoku, centru grada i rekonstrukciju postojećih vodosprema na Suhaču, Gradu i Radošiću skeptični su po pitanju izvedivosti svega nastavi li se ovim tempom. Ali nisu spremni niti zainteresirani za poduzimanje ikakvih mjera pa smo očito osuđeni da i dalje budemo taoci takve neudlučnosti i indiferentnosti.

Potvrdu svega napisanog mi je dao dovoljan broj ljudi koji su ovakve poslove vodili i odrađivali a ako se nađe netko tko će izreći drugačiji sud za ovakav intenzitet i ozbiljnost radova na dionici od cca 700 metara u ulici Fra Rafe Kalinića koji traju već 8 mjeseci javno ću se ispričati svima ali isto tako i javno objaviti možebitne neugodne pozive.

Jer ja ne priznam tezu da od dva mišljenja uvijek pobjeđuje ono bučnije i agresivnije već razumnije i razboritije i nije me strah podići glas…Strah me jedino da sam opet uzaludno “pjevao” gluhim ušima.’