Praizvedba ‘U svitanje, sjeti se’ oduševila sinjsku publiku

Izvor: Sinjsko pučko kazalište

U petak navečer, 17. listopada, pozornica Sinjskog pučkog kazališta oživjela je poetičnom alegorijom koja je na poseban način obilježila 1100 godina Hrvatskog kraljevstva i 190 godina od nastanka pjesme ‘Horvatska domovina’ Antuna Mihanovića. Predstavom ‘U svitanje, sjeti se’ sinjsko kazalište svrstalo se uz bok brojnim umjetnicima koji su dali svoj doprinos u ovogodišnjoj proslavi ovih jubileja.

Pripremljena upravo za obilježavanje ovogodišnjeg jubileja, predstava ‘U svitanje, sjeti se’ rezultat je višemjesečnog rada amaterskog sastava predvođenog redateljem i predsjednikom
kazališta Željkom Viculinom.

Od samog početka znali smo da želimo nešto posebno. Kad smo naišli na tekst Zdenke Smrekar, prepoznali smo potencijal za nešto što Hrvatska još nije vidjela u ovoj godini obilježavanja. Četiri mjeseca je trebalo da od ideje napravimo stvarnost, ali svaki uloženi sat, svaki euro u kostime i scenografiju, svaka proba i učenje, sve je vrijedilo kada smo vidjeli cjelinu,’ ističe Viculin.

Veliku ulogu u nastanku predstave odigrao je fra Gabrijel Hrvatin Jurišić koji je pronašao originalni tekst ‘Na duvanjskom polju’ iz 1924. godine, prema kojem je nastala ova predstava. U gotovo popunjenom kazalištu praizvedbi su nazočili dožupan Splitsko- dalmatinske županije Stipe Čogelja, gvardijan Svetišta Gospe Sinjske fra Marinko Vukman te počasna članica Sinjskog pučkog kazališta Ana Macan koja je samo zbog izvedbe stigla iz Švicarske.

O predstavi Raskošan stol pun domaće hrane i elegantni kostimi iz radionice Branke Banić činili su okvir za pedesetminutno kazališno putovanje kroz prostor i vrijeme, gdje su pokrajine pretvorene u živa bića koja okuplja Majka Hrvatska. Ova kazališna alegorija suvremenim jezikom nastavlja tradiciju započetu još 1924. godine, kada je hrvatska književnica i profesorica Zdenka Smrekar u svojem pjesničkom prikazu ‘Na duvanjskom polju’  prva prikazala hrvatske pokrajine kao žive likove.

Dramaturgiju teksta napisala je Melani Glavinić, koja je pretvorila ovu književnu ostavštinu u kazališno djelo koje istovremeno uspijeva biti svečano i toplo, poučno i duboko emotivno.

‘Bila mi je čast i zadovoljstvo sudjelovati u ovako velikom, dinamičnom i zanimljivom projektu. Tim više što je djelo nastalo prema motivima zaista divnog, teškog i arhaičnog teksta književnice Smrekar, a koje je gotovo nepoznato većini.

Kazalište je napravilo izvrstan posao i vjerujem da je publika mogla osjetiti njihovo zajedništvo, ljubav prema našem identitetu i prema kazališnoj umjetnosti. Od srca im čestitam na ogromnom uspjehu,’ izjavila je Glavinić.

Nakon dirljivog vizualnog i narativnog uvoda, koji je svojím glasom oblikovao Joško Ševo u ulozi naratora, slijedila je gozba prožeta iščekivanjem na Duvanjskom polju gdje se susreću Jadran, Šujica, Vrbas, Neretva, Posavina, Pokuplje, Podravina, Podunavlje i Mirna. Svaki lik personifikacija je pokrajine sa svojom pričom i karakterom.

Mladi Gabriela Župić i Leo Marinović dominiraju izvedbom u ulogama Šujice i Jadrana, dok ostatak ansambla čine Marija Mandac kao Vrbas, Zoran Šabić kao Neretva, Dinko Franchini kao Posavina, Ivan Smoljo kao Pokuplje, Sandra Goreta kao Podravina, Ema Anušić kao Podunavlje, Mia Bilandžić kao Mirna, te Milka Franchini u ulozi Majke Hrvatske i Luka Vidić kao Sluga.

Susreti likova koji se nisu vidjeli godinama, možda desetljećima ili stoljećima, puni su topline i šaljivih dosjetki, ali i opipljivih bolnih tema osvajanja, razaranja i ratovanja. Dostojanstvenog držanja, ponosni na kraj otkud dolaze i autentični kakvi jesu, s bremenom svoje povijesti, čekaju domaćina koji ih je pozvao. Svatko je običnom predmetu, u simbolu svog kraja, osjetio poziv.

Tek kada sumnjičavost u okupljanje postane opipljiva, dolazi Majka Hrvatska; ona čija ljubav traje oduvijek. Upravo ona otkriva razlog pozivanja i okupljanja: proslavu 1100. obljetnice kada ih je kralj Tomislav ujedinio.

Njezin govor dugo će publika pamtiti, posebno riječi: ‘Majka je tu, čak i kada vam se izokrenu ideali i navučete maske, kad poželite biti netko drugi, kad tražite mir, pravdu i ponos
na mjestima koja je nikada nisu usvojili.’

U najuzvišenijem dijelu svog govora, Majka Hrvatska kaže što čini bit naroda: ‘Svaki rad i suza čista, svaki napor, molitva za ujutro ili večer, prva riječ koju naučimo, korak u kolu, nova kuća u zesoeku, pjesma što na svadbi ori, bakino njedro puno unučadi, svaki sinak i kćer moja. Eto, to je živa snaga moja!’

Upravo u tim riječima sadržana je suština njihovog susreta, ali i predstave; identitet je živa snaga koja opstaje kroz sva vremena i sve nedaće. ‘Časni smo, dostojanstveni narod, sila zemlje ove,’; poručuje Majka svojim djeci. Simboličan susret završava podsjetnikom na krunidbu kralja Tomislava, kojeg glumi Ante Gulić Lolo, a Biskup u interpretaciji Borisa Filipovića Grčića predaje krunu. Na kraju slavlja, dok KUD-a Cetina ponosno nose hrvatsku zastavu, Mješoviti zbor grada Sinja izvodi himnu ‘Lijepa naša domovino’.

Premda po godinama šarolik, glumački sastav diše kao jedno, dok inspicijentica Tatjana Katić i Nikša Katić, zadužen za svjetlo i ton, brinu da svaki element produkcije doprinese cjelini.

Publika je izvedbu nagradila velikim i zasluženim pljeskom, a okupljenima se obratio i dožupan Čogelja izrazivši čestitku i zahvalu ansamblu kazališta. Na kraju večeri, fra Gabrijel Hrvatin Jurišić dirljivim govorom o zajedništvu, predanosti Bogu i podsjetniku na nezaboravljanje povijesti zaokružio je srž izvedbe i proslave. ‘U svitanje, sjeti se’ propitkuje ono najvažnije: što činimo s nasljeđem, tko smo, gdje pripadamo i što nam vrijedi čuvati. Ovo kazališno djelo, kako ga njegovi tvorci zamišljaju, istovremeno je poziv, obaveza i obećanje.

Realizaciju predstave ‘U svitanje, sjeti se’ podržalo je Ministarstvo kulture i medija, Splitsko-dalmatinska županija i Grad Sinj.