Sinj (21): FRA IVAN MARKOVIĆ

SINJ (21) 

FRA IVAN MARKOVIĆ 

U nekrologu sinjskog samostana  piše: Dana 22. listopada 1910. godine umro je u Sinju mnogopoštovani otac Ivan Marković iz Sinja, od pape Leona XIII naimenovani doktor svetog bogoslovlja, lector jubilatus de numero, ex-provincijal, generalni vizitator različitih provincija, posebni ures Reda, vrlo poznat po nauci i znanju, još poznatiji pobožnošću prema Bogu i Bogorodici, čijim je marom hrvatska književnost postala uglednijom, i koji je izdao mnoga djela svoje svakovrsne naobrazbe na hrvatskom i talijanskom jeziku, poslije kratke bolesti, za nebo već zreo, podmiren svim sakramentima Crkve, u 71. godini života ispusti dušu.

Fra Ivan se rodio 23. listopada 1839. godine u Sinju., gdje je završio i osnovnu školu. Godine 1851. odlazi u Zaostrog gdje zavrsava prvi razred gimnazije, a onda prelazi u novu gimnaziju u Sinju. Franjevački habit oblači na Visovcu 1857. godine. Filozofsko-teološki studij pohađa u Šibeniku, Makarskoj i Zadru. Za svećenika je zaređen 1862. godine u Sinju gdje je rekao i svoju prvu svetu misu. Jedanaest godina vrši službu učitelja bogoslova u Šibeniku. Zbog bolesti 1874. godine napušta učiteljsku službu i vraća se u svoj Sinj. Godine 1879. odlazi u Svetu Zemlju. U lipnju 1888. godine izabran je za provincijala, što mu nije bilo drago. Telegramom i pismom davao je odreku, ali nije uspio.

Nakon što se riješio službe provincijala, povlači se u svoj rodni Sinj i posvećuje pisanju, molitvi i razmišljanju. Uživao je ugled sveta i učena svećenika, redovnika i mnogi su dolazili k njemu tražeći u razgovoru savjet i utjehu.

Fra Ivan je 1886. godine objavio djelo Gospa Sinjska u kojem opisuje stradanja samostana, crkve i fratara u Rami. Turci su fratre ubijali a samostan i crkvu više puta spalili. U svim tim stradanjima Gospina slika je ostala neoštećena. S tom Slikom, bježeći pred Turcima, dođoše 1687. godine u Sinjski kraj. Po NJenom zagovoru branitelji Sinja 1715. pobijediše 60.000 turskih vojnika.

Fra Karlo Kosor veli:

Marković je ljubio i štovao sve što ga je podsjećalo na Mariju. To je u prvom redu bila čudotvorna njezina prilika – Gospa Sinjska. Pred njom on rado i često moli. Na njezinu oltaru redovito služi sv. misu. O njezinim milostima skuplja podatke i objavljuje ih u svojoj Gospi Sinjskoj. I ta njegova knjižica bila mu je draža nego sva druga njegova djela jer ga je ona podsjećala na dobrotu i milosti Majke Božje koje je ona preko svete Prilike očitovala Sinju i Cetinjanima kroz dva stoljeća. Zato je želio da se s njom nakon smrti pokopa, i ta mu je želja bila ispunjena. (nav. dj. str. 36).   

Sinjanima je najdraža fra Ivanova knjiga: Sinj i njegovo slavlje, tiskana u Zagrebu 1898. godine. U njoj opisuje najstariju povijest Sinja: rimsko razdoblje, srednjovjekovnu vladavinu Nelipića i Talovaca sve do pada pod tursku vlast, zatim život pod Mlečanima i iscrpno navodi novosti iz 19. stoljeća.

U drugom dijelu knjige vjerno  je opisao veličanstvenu proslavu 200. obljetnicu dolaska Gospe puka i fratara iz Rame u Sinj. Na kraju donosi prigodne pjesničke sastavke.

U predgovoru fra Ivan piše: Za svečanosti , koja je trajala više dana, uz nečuvenu radost i veselje svega cetinskoga puka, sve je bilo liepo i uzorno, sve mirno i skladno: – čemu se svi, bez iznimke, stranci diviše.  

Sinjsko slavlje, samo sobom, postalo je znamenitim kulturnim događajem u povijesti naše krajine. 

Baš stoga, da mu se spomen ne zatre, sastavio sam ovu malu Spomen-Knjigu. Ona će u isti mah sadržati kratku povijest našega mjesta; pa stoga se još više nadam da će svaki od vas rado nju imati: jer je sramota ne znati stvari svoga zavičaja, ma koliko ovaj malen a one sićušne bile.

Fra Ivan je napisao i ostavio velika i značajna djela iz različitih područja znanosti: teologije, askeze, povijesti i literature. Branio je Papin primat i napisao dvije knjige: Leon Veliki i Grgur Veliki o prvenstvu svoje stolice (Zadar, 1883.). i Papino poglavarstvo u Crkvi za prvih osam viekova (Zagreb, 1883.).

Dugo bi bilo nabrajati sve što je fra Ivan napisao, ali ipak ćemo spomenuti ono najvažnije:

Le parrocchie  in Dalmazia (Zadar, 1885.).

Gospa Sinjska (Zagreb, 1886).

Cezarizam i Bizantinstvo (Zagreb, 1891.).

Slaveni i pape (Zagreb, 1897.).

Sinj i njegovo slavlje (Zagreb, 1898.).

Dukljansko-barska metropolija (Zagreb, 1902.).

Fra Ivan je napisao i veliki broj članaka i rasprava po različitim listovima i časopisima tadašnjeg vremena. U svim tim člancima i raspravama  očituje se Markovićev svestrani duh, dobro poznavanje materije, erudicija,   upornost,  često polemički ton, ali i ljubav prema istini.

Fra Mirko Marić 

(nastavlja se)