Sinj: U znaku Križa i sv. Franje – hodočašće na Visoku

Izvor: Župa Čudotvorne Gospe Sinjske

Svake godine o blagdanu Uzvišenja Svetoga Križa na brdu Visoka (892 m), kod zavjetnog križa, slavi se sveta misa za vjernike župa Sinj, Neorić i Dicmo, kao i za hodočasnike iz okolnih mjesta. Tako je i danas, u subotu 12. rujna, održano tradicionalno zavjetno hodočašće križu na Visokoj.

Okupljanje vjernika sa sinjske strane započelo je u 8 sati u Radošiću, kod nove crkve Svetoga Križa. Hodočašće prema zavjetnom križu započelo je molitvom Križnoga puta, koji je predvodio župnik Gospe Sinjske fra Antonio Mravak. Razmatranja između pojedinih postaja bila su osobito posvećena obiteljima, njihovim križevima, kušnjama i nadi, a hodočasnici su se tijekom uspona izmjenjivali u nošenju križa.

Dolaskom na vrh Visoke, kod zavjetnog križa, u 11 sati slavljena je sveta misa koju je predvodio fra Antonio Mravak.

U svojoj propovijedi fra Antonio govorio je o križu kao znaku Kristove ljubavi, žrtve i pobjede nad smrću. Naglasio je kako kršćanin ne može iz svoga života ukloniti križ, nego ga, poput Krista, treba prihvatiti s vjerom i pouzdanjem u Boga. Križ nije posljednja riječ, nego put koji preko patnje vodi prema uskrsnuću i punini života.

Posebno se osvrnuo i na Franjevačku godinu, u kojoj se Crkva spominje 800. obljetnice smrti svetoga Franje Asiškoga (1226.–2026.). Podsjetio je kako je upravo sveti Franjo cijelim svojim životom želio biti što sličniji raspetome Kristu. Ljubav prema Kristu i njegovu križu toliko je obilježila Franju da je na svome tijelu nosio i Kristove rane – stigme.

Fra Antonio potaknuo je okupljene da, po primjeru svetoga Franje, ne bježe od križa, nego da ga pretvaraju u mjesto susreta s Bogom. Pozvao je vjernike da svoje osobne križeve, teškoće u obiteljima, bolesti, strahove i životne kušnje sjedine s Kristovim križem.

‘Neka križ i za nas bude put i sredstvo spasenja. Neka nam, poput svetoga Franje, Krist raspeti bude središte života, a iz njegova križa učimo ljubiti, praštati i ostati vjerni i onda kada je teško’, poručio je predvoditelj slavlja.

Istaknuo je i kako pogled na križ s vrha Visoke ne smije ostati samo uspomena na jedan dan hodočašća, nego poziv da se vjera ponese natrag u vlastiti dom, obitelj i svakodnevni život.

Za vrijeme misnog slavlja liturgijsko pjevanje predvodili su Marija i Bože Župić. Po završetku svete mise fra Antonio zahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji hodočašća, kao i svim hodočasnicima koji su se unatoč zahtjevnom usponu okupili oko Kristova križa. Nakon završnog blagoslova zajednički je otpjevana hrvatska himna „Lijepa naša domovino“.

Poslije svete mise članovi PD Vukovi Sinj organizirali su okrepu i druženje za hodočasnike kod planinarske kuće na Visokoj.

Križ na Visokoj prvi su put podignuli župljani sinjske župe 1900. godine, u Svetoj godini Isusova rođenja. Novi križ podignut je 1933. godine, u Svetoj godini Isusova otkupljenja, dok je današnji križ postavljen 1975. godine. Godine 2020. križ je obnovljen i osvijetljen.

Tako je i ovogodišnje hodočašće, u ozračju Jubilejske franjevačke godine, ponovno okupilo vjernike oko znaka koji već više od stoljeća bdije nad Sinjskom krajinom – Kristova križa, znaka nade, vjernosti i spasenja.