Sinjani u Sinju, Norvežani u Norveškoj

Autor/ica
Objavljeno: 22 lipnja, 2015
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Piše: Mirena Buljan Bašić

Prije nekoliko dana objavili smo tekst Mate Pavića ‘Sinjani u Norveškoj’, koji je izazvao brojne pozitivne komentare. No, bilo je i drugačijih reakcija, od kojih izdvajamo pismo Mirene Buljan Bašić iz Otoka.

Lijep pozdrav iz Otoka Dalmatinskog…

Ponukana pričom objavljenom na ferata.hr 18.6.2015. pod naslovom Sinjani u Norveškoj, odlučila sam komentirati spomenuti tekst. Najdojmljivija rečenica koja me pokrenula je razlog zbog kojeg stanoviti Mate piše svoj mail: ‘… da potaknemo još mladih ljudi, možda i starijih, da probaju naći sebi lipšu budućnost.’
Mate, kojeg ne poznajem, ali u njemu mnoge prepoznajem, je sa suprugom otišao u Norvešku jer mu život u Hrvatskoj nije bio zadovoljavajući.

‘U Hrvatskoj’, piše Mate ‘radili smo sezonski, u ugostiteljstvu. Sezona bi nam trajala do nekih sedam mjeseci. Lagao bih kad bih rekao da za hrvatske prilike nismo dobro zarađivali, jesmo, ali to je bilo, šta se u nas kaže, od jutra do sutra posao, ni petka ni svetka, ni vrimena za familiju ni prijatelje, a Boga mi ni za sebe. A, zima dođe brzo, traje dugo, malo ‘vamo, malo tamo, pare se potroše i onda opet iz početka.’

A nadodao je i da nikad nije bio na godišnjem. Dalje je opisivao kako su putovali i da su se SMJESTILI U STAN S 10 LJUDI, mjesecima je Mate tražio posao, čak je PRODAVAO NA ULICI orahe, smokve i nije ga bilo sram (koga?). I onda je Mate pronašao posao u restoranu.

I sad je sve dobro: ‘Iznajmili smo sobu u stanu s jednom Norvežankom, umirovljenom sveučilišnom profesoricom. Žena radi u jednoj firmi za čišćenje od koje je dobila i auto na korištenje, radi još u restoranu u kojem je i počela, a između toga, posto živimo s Norvežankom koja ima puno starijih prijatelja, čisti i njihove stanove i kuće. Nekad znam i ja ići pokosit travu, obojat ogradu’ … a sad može i na godišnji.

Znači, Mate i supruga su radili u ugostiteljstvu i u Hrvatskoj i u Norveškoj. Radili bi ovdje po 7 mjeseci od jutra do sutra, a u Norveskoj, s obzirom da rade nekoliko poslova, rade cijelu godinu od jutra do sutra. Ne znam kako stigne nakon promaknuća i rada u restoranu još i bojati ograde i kositi travu. Ako on i nađe vremena za sebe, žena sigurno ne može, jer radi 3-4 posla dnevno. Ako su super plaćeni, zašto rade 3-4 posla, a i ako jesu, kako se sad druže s rodbinom i prijateljima…

Prije su bili slobodni 5 mjeseci i trošili zarađeno. Takav godišnji malo tko ima, a mogli su i do Norveške… Sad će, po svemu sudeći, nakon iscrpljujućeg rada cijelu godinu jedva čekati 2-3 tjedna godišnjeg, kojeg će, pazite simbolike, vjerojatno provesti u Sinju, a ne, recimo Londonu.

A ne znam ni kako im se živi u sobi u nečijem stanu s nekom starom profesoricom. Pa kod kuće su vjerojatno mogli živjeti u sobi kuće svoje obitelji i s njima dijeliti prostor.

Kakva je poruka i čemu mi to trebamo težiti…Zar nam je cilj u Norveskoj raditi 3-4 posla od jutra do sutra, živjeti u sobi i dijeliti stan s nepoznatima, čekati godišnji da dođemo kući i vidimo obitelj i prijatelje…

Isprika Mati i supruzi koji su hrabri i vrijedni, ali takav život su mogli i ovdje živjeti, uz obitelj i prijatelje… Ne znam što je njih vodilo, al’ nadam se da njihova priča neće odvesti druge…

I ovdje se može lijepo živjeti… znam.

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh