Šjor Ante Juras došao vidjeti svog Indiana

Konj je oduvijek bio čovjekov najbolji prijatelj. U tu činjenicu i sami smo se uvjerili jučer na sinjskom Hipodromu. 

U manježu ergele odmah do trkaće staze, jedan dvojac se mazio, grlio i dok je konj rzao, kod sjedokosog postarijeg čovjeka poneka je suza potekla niz obraz. Bio je to susret šjor Ante Jurasa sa svojim ljubimcem Indianom. Podsjetimo, prije nešto manje od mjesec dana na stranicama Ferate donijeli smo priču o osmogodišnjem križancu hafingera i šetlandskog ponija nazvanom Indiano, kojeg je Šibenčanin Ante Juras poklonio GKK Alkar za potrebe terapijskog jahanja. Sada je šjor Ante došao posjetiti svog ljubimca.

‘Što ću kazati, sretan sam i tužan u isto vrijeme. Vidi se da me moj Indiano nije zaboravio, čin sam se približio na dvadesetak metara u znak pozdrava, odmah je zaržao. S druge strane, kada sam vidio gdje je prispio, jako sam sretan. Pa ovo ovdje u Sinju, Hipodrom, štala, priroda to je nešto posebno i zaslužio je ovaj smještaj Indiano, zato hvala mojim prijateljima iz Konjičkog kluba Alkar što su ga ovako primili,’ govori nam Ante Juras, naglašavajući kako jedva čeka da na svojim leđima Indiano ponese djecu i potrebite u terapijskom jahanju.

Iako je sretan onime što je vidio, šjor Ante ističe kako mu se nije bilo lako odvojiti od svog ljubimca:

‘Kada su ga odvezli u Sinj, nije mi bilo lako. Pušio sam nenormalno, cigara za cigarom. Nekoliko dana oka nisam mogao sklopiti. Volio san ga više od drugih mojih konja, ali moralo se dogoditi da ode iz Šibenika i sad mi nije žao, iako bih volio da je mogao biti od koristi šibenskoj dici.’

I dok smo napuštali Hipodrom, u znak pozdrava prema svom odgojitelju, Indiano je nekoliko puta zaržao, jer šjor Ante ide podno Šubićevca, dok on ostaje podno Kamička. Sve je to pokazalo kako je uistinu konj najbolji čovjekov prijatelj – lijep, inteligentan i plemenit.