Stipe Botica Čarli: ‘Glazba je moj život!’

Sinjska i cetinska glazbena scena oduvijek je imala zanimljive i poznate osobe, neovisno o kojem se glazbenom žanru radi. Jedan od takvih je i 24-godišnji svestrani glazbenik iz Otoka Stipe Botica Čarli.

U njegovom glazbenom stvaralaštvu podosta je zanimljivosti, od osnovne glazbene škole za violinu, Gradske glazbe Sinj, preko rocka, bubnjara u alkarskoj povorci do voditeljske palice u klapi Sv. Luke iz Otoka. Još jedan uspjeh ostvario je prije nekoliko dana kada se otočka klapa plasirala na završnu večer 49. Festivala dalmatinskih klapa koji će se održati na Trgu sv. Mihovila u Omišu.

U razgovoru za Feratu Stipe Botica otkrio je kakvi su bili njegovi glazbeni počeci.

‘Glazba je dio mene od kada znam za sebe, a ozbiljnije bavljenje počelo je 1998. godine kada sam se upisao u OGŠ ‘Jakova Gotovca’ gdje sam šest godina pohađao violinu kod prof. Jure Celića, što sam uspješno završio. Nakon toga sam završio glazbenu radionicu za bubnjeve te uredio i opremio glazbeni studio u obiteljskoj kući u Otoku.’

Nakon završene osnovne glazbene škole, put Vas je odveo prema Gradskoj glazbi Sinj.

‘Na poticaj mog prof. Celića postao sam član sinjske Gradske glazbe, i to nakon što je kapelnikom postao maestro Grgo Grubišić. Bilo je to 2003. godine. Sada nisam toliko aktivan zbog drugih obveza i poslova, ali vrijeme koje sam aktivno proveo u Gradskoj glazbi Sinj je uistinu nešto posebno.’

Nakon završene osnovne glazbene škole-violina, radionice za bubnjeve i Gradske glazbe Sinj, na popisu Vaše glazbene svestranosti došlo je vrijeme za rock.

‘Tu vrstu glazbe od malena slušam i ona je dio mene. 2006. godine zajedno s prijateljima osnovao sam band Darkvud. Cijelo vrijeme smo istraživali, eksperimentirali, mijenjale su se postave, ali smo na kraju ipak uspjeli, od funka do punka, od electro rocka do etna i konačno našli svoj zvuk – wood. U rujnu nam izlazi album, a imamo dva singla – nakon ‘Produžnog kabela’ došle su ‘Gljive’. Zadovoljni smo što se naša rock svirka sviđa i publici i stručnom glazbenom dijelu.’

Ipak, najveći uspjeh u svom glazbenom radu ostvarili ste nedavno s klapom Sv. Luka iz Otoka.

‘Vođenje klape sam preuzeo 2012. godine, prije toga klapa nije bila toliko aktivna za neke ozbiljnije projekte. Na nagovor nekih članova klape i mojih prijatelja, preuzeo sam vođenje klape. Uslijedilo je vrijeme određenih promjena – u prvom redu klapa se znatno pomladila, pristupilo se intezivnijem radu i vježbanju. Rezultati su vidljivi, a ovaj uspjeh u Omišu od prije dva dana daje nam za pravo kako smo na pravom putu kada je hrvatska klapska scena u pitanju. Osim nas sedam koji smo nastupili na Omišu, pravu potporu imali smo od naših starijih kolega Čoke i Čarlija, koji su dobri duhovi klape.’

Od svih glazbenih instrumenata bubnjevi su vaša stalna pratnja.

‘Prije tri godine pozvali su me da u svečanoj alkarskoj povorci na bubnju zamijenim legendarnog Nikicu Čovića, koji je moj prijatelj. To je iznimna čast zamijeniti takvu bubnjarsku veličinu u povorci, pa sada zajedno s Mastelićem, Vučkovićem, Cvitkovićem sudjelujem kao bubnjar u povorci. I svi zajedno sada s nestrpljenjem očekujemo 300. Alku.’

Je li Vam otegotna ili olakotna okolnost biti u raznim glazbenim vodama, a otac Vam je poznati Zvonko Botica Čarli.

‘To je nešto posebno. Moj otac je po mnogočemu zanimljiv, a svaki novi dan donosi nešto novo, s njim je uvijek veselje. On je najstariji član naše klape, a tu je i najmlađi Čarli – brat Šimun. Prava smo glazbena obitelj i sve je za pet. Dosta se u obitelji radi,a kada se pjeva kao mi, sve se lakše podnosi.’