Udruga Srma organizirala 15. akciju ‘Dosta je, neću nasilje!’

Na sinjskoj Pijaci vrijedne volonterke Udruge za civilno društvo i kvalitetu življenja Srma organizirale su 15. akciju ‘Dosta je, neću nasilje!’ Dijelile su građanima edukativne letke i evidentirale njihova razmišljanja o ovoj problematici koja pogađa obitelj i cijelo društvo. Građani su naime mogli svoj odgovor na pitanje ‘Što je za tebe nasilje?’ zapisati na papir dostupan na prigodnom štandu.

Koordinatorica volontera Udruge Srma Dijana Filipović-Grčić prezentirala nam je podatke Policijske postaje Sinj o nasilju u obitelji na području Cetinske krajine:

‘U 2021. godini imali smo ukupan broj prijava 97. U 2022. do 30. rujna ih imamo 70. Mjesečno imamo u prosjeku 9 žrtava nasilja u obitelji, od toga je u prosjeku 5 žena, 2 djece i 2 muškarca žrtava nasilja. U posljednjih godinu i 9 mjeseci podneseno je 167 prijava, od čega 99 prekršajnih a 68 kaznenih.’

Kad su muškarci žrtve nasilja u pitanju, Filipović-Grčić ističe da su oni često žrtve drugog muškarca, a ne ženske osobe kako se smatra.

Volonterke Udruge Srma izvjesile su ovom prigodom na Pijaci poruke i podatke o nasilju, vrstama nasilja, kako prepoznati nasilje, kako reagirati na nasilje. Nasilje je kompleksan društveni problem s mnogim čimbenicima koji su uključeni u rješavanje tog problema, a koja je uloga i mogućnosti nevladinog sektora?

‘Mi možemo ovakvim javnim akcijama dizati svijest o nasilju kao neprihvatljivom ponašanju, educirati našu djecu da se nasiljem ništa ne rješava, educirati da se uopće prepozna nasilje. Tu se recimo treba sjetiti i kategorije starijih ljudi, koji su često u zadnje vrijeme izloženi nasilju zbog ekonomske situacije u višegeneracijskom obiteljima. Znate kako to ide, ako baka ne da za kavu, onda je unuk malo nervozan i tako, a mnogi to i ne prepoznaju kao nasilje. Dakle, edukacija i osvještavanje svih kategorija da je nasilje neprihvatljivo.’

Što može svatko od nas ponaosob učiniti da se smanji problem nasilja?

‘Ne zatvarati oči pred nasiljem i prijavljivati. Imamo deklarativno sve zakone, ali dosta nas šuti, ne prijavljuje, okrene glavu nad susjedom i u javnom prostoru kad se vidi nekakav oblik nasilja. Treba progovarati, govoriti o nekim osobnim iskustvima, ne stidjeti se jer to nije stigmatozno. Sve se da ispraviti ako se na vrijeme educiramo i osvijestimo i pošaljemo poruku da takvo ponašanje ne prihvaćamo.’

Je li se što konkretno promijenilo u hrvatskom društvu otkad je Istambulska konvencija na snazi?

‘Po mom mišljenju nije se ništa promijenilo. Prihvaćanje ‘Istambulske’ poklopilo se s vremenom korone i onih ‘zatvaranja’ kada su obitelji bile više u zatvorenim prostorima pa je zbog toga nasilje čini mi se eskaliralo, a ne zbog same Istambulske konvencije. A da bismo imali rezultate te Istambulske konvencije, trebamo postupati po njoj.’