Željko Viculin: ‘Hvala svima koji nas podržavaju, mlade pozivam da nam se priključe’

U današnjoj emisiji 100 ljudi, 100 ćudi gostovao je predsjednik Sinjskog pučkog kazališta Željko Viculin.

Na samom početku Željko se osvrnuo na sami početak svog djelovanja u kazalištu:

‘Imao sam dvije godine kada sam prvi put stao na kazališne daske u predstavi Čiča Tomina koliba. Moj otac je šetao sa mnom i dok smo prolazili kraj kazališta ljudi su mu u govorili ‘lipog malog, dovedi ga da s nama glumi’. Tako je sve počelo.’

U nastavku razgovora Željko Viculin se prisjetio mnogih predstava na kojima je radio, pa i onih povijesnih. Njima se želi oživotvoriti povijesna priča. Dok za priču o doseljavanju ljudi iz Rame u Sinj i Sinjskoj reri više manje svi znamo, priču o ljubavnom paru Anke i Stanka malo se zna. Naime, radi se o ljubavnom paru čija priča nerazumijevanjem roditelja završava tragično.

Uprizorenjem te priče na ‘kazališne daske’, Željko je izvukao tu priču iz zaborava. Naš je gost postavio dobre temelje za uprizorenje živih jaslica i Muke Kristove u Brnazama. Kaže kako je posljednjih godina, sve to podignuto na jedan viši nivo.

Kao ‘ton prijatelja gosta’ u emisiji smo imali prilike čuti riječi njegovog prijatelja i suradnika Kažimira Tomaševića koji je pričao o njegovim zaslugama u radu Sinjskog pučkog kazališta.

U emisiji je bilo riječi i nadolazećem, osmom po redu Alka festu koji će se u lipnju održati u Sinju. Željko je istaknuo zadovoljstvo što festival nastavlja svoju priču, ali traži se novi prostor:

‘Alka fest se sve ove godine održavao u Gradskom kinu, što je prevelik prostor za to vrijeme. Jednostavno, bude pretoplo vrijeme i nama je u planu pronaći zamjensku lokaciju, ili manju zatvorenog tipa ili da nastupamo na otvorenom. Nadam se da ćemo druge strane u pregovaranju imati razumijevanja za naše potrebe.’

Osvrnuo se Željko i na svoje hobije, kako svaki slobodan trenutak provodi u prirodi ili pecajući sa sinom.

U rubrici ‘Petarda’ između tragedije i komedije, izabrao je tragediju. Dilema je bila između Fabijana Šovagovića i Borisa Dvornika, gost se nije mogao odlučiti, bira obojicu. Između Ene Begović i Mire Furlan, izabrao je Enu, na pitanje između pastrve ili lubina Željko je u svom stilu odgovorio ‘lešo obadvoje’. Više voli novi kaić nego novi auto.

Na kraju emisije Željko je kazao:

‘Hvala svima koji dolaze na naše predstave, što nas pratite i podržavate naš rad. Imamo uvijek stalnih 60 do 80 ljudi koji svaku našu predstavu dolaze gledati. Na neke predstave kao što je ‘Rama, Anka i Stanko Mojanka, Ferata, kino je pretijesno.

Želim poručiti mladima da nam se pridruže ako imaju afiniteta za glumu. Družimo se, putujmo i uživajmo skupa. Čovjek se s vremenom oslobodi, nema tu straha. Mi nismo profesionalni glumci već se ovim bavimo amaterski iz ljubavi. Sve što iznesemo, iznesemo na dobro.’

Cijelu emisiju 100 ljudi, 100 ćudi možete poslušati OVDJE.