Fra Jozo Župić: Kuletinov maraton još traje

Za vrijeme trčanja maratona uvijek se među ljudima pojavi priča kako je nastao maraton. I slušamo različita tumačenja. Bez obzira jesu li ta tumačenja točna, sigurna, maraton se trči, publika navija, televizija prenosi. Divimo se upornosti trkača koji žele pokazati svoju izdržljivost, svoju spremnost i svoju radost ako pobijede i budu nagrađeni ne samo novčano, nego i zlatom, srebrom i broncom.

Priča kaže da je grčki glasnik Filipides trčao 42 kilometra od maratonskog polja do Atene kako bi javio građanima Atene da je grčka vojska svladala nadmoćne Perzijance.

Po ovoj legendi Filipides je trčao pod punom opremom, stigao u Atenu i izgovorio riječi: ‘Radujte se, mi smo pobijedili!‘ i umro.

Od tog vremena on je nenadmašan sportaš, jer je pokazao što čovjek može sve poduzeti.

Povijesne činjenice pričaju nešto drukčiju i zanimljivu priču. Filipides je trčao od Atene do Sparte kako bi pozvao Spartance u pomoć protiv Perzijanaca. Spartanci su ga odbili zbog vjerskog blagdana, pa je morao trčati nazad do Atene i javiti lošu vijest.

Bilo kako bilo vijesti do nas dopiru velikom brzinom. Prije su stizale telefonom, telefaxom, a danas nam stižu putem maila.

Tim putem stižu nove vijesti do mene kad je u pitanju Josip Kuletin. Sjećate se da sam nedavno na FERATI naslovio naslov ‘Neki su još živi’. I baš ti živi povezuju me s drugim živima koji mogu donijeti neko svjedočanstvo iz života Josipa Kuletina.

Tako me je Josip Pavlić Pepi koji je imao ulogu glive u Kuletinovoj opereti ‘Kanarinac je krivac’, a izvedena je na Uskrs 1945. u Hrvatskom domu, povezao s Darkom Marinićem iz Karlovca. Gljiva mi piše za Darka:

‘On je sa mnom išao osam godina u razred Rakovačke gimnazije u koju je svojevremeno išao i Nikola Tesla. Rakovac je dio grada. Po njemu se prije zvala gimnazija, ali je tijekom vremena mijenjala ime. Mislim da je godinu dana mlađi od mene. 2016. godine proslavili smo 60. godišnjicu mature, tj. maturirali smo 1956. Bavio se novinarstvom i dobro fotografira. Stalno smo u kontaktu, a na kavi smo bili u rujnu.’

Onda sam se javio Darku. I evo što mi piše:

‘Ovo je kuća u Karlovcu gdje su Kuletinovi živjeli od dolaska do negdje oko 1960. Poslije su preselili na Baniju (dio Karlovca). Ova je kuća pisana na adresi Špinčićeva 2. Poslije je preimonavana u Lenjinovu, a danas se ulica zove Matice Hrvatske. Moji roditelji su stanovali u istoj ulici na broju 3. Uskoro ću Vam poslati i ostalo što pronađem. Njihov stan je na 1. katu, sa istaknutim prozorima.’

Dakle, sada znamo iz koje ulice i koje kuće je odveden Josip Kuletin 5. lipnja 1945. godine oko jedanaest sati pod pratnjom vojnika, a po naređenju OZNE.

U rješenju Kotarskog suda u Karlovcu, dana 16. prosinca 1953. pod predsjedanjem sudca Špoljarić Eugena, spominje se i Darkov otac, a to sam donio u životopisu o Josipu Kuletinu. Evo što piše na str. 102. životopisa:

‘Osim toga valja istaknuti da je preslušanjem staraoca nestalog Kuletin Josipa – Marinić Rudolfa ustanovljeno, da je nestali Kuletin u mjesecu lipnju 1945. go. bio odveden po organima OZN-e i da se uopće više nije vratio.’

Nestrpljivo čekam Darkov novi dopis, novu vijest.

Autor: Fra Jozo Župić