Fra Jozo Župić: Kuletin u Rotary klubu Karlovac

Vjerujem da se još sjećate naslova i teksta što sam ga objavio na portalu FERATE 30. listopada 2022. pod naslovom: Neki su još živi.

U tom tekstu spomenuo sam prof. dr. sc. Mirka Butkovića kojega sam zamolio da mi odgovori, je li bio prisutan na izvedbi Kuletinove operete na Uskrsni ponedjeljak 1945. godine u Hrvatskom domu u Karlovcu. On mi je tada odgovorio da nije zbog ratnih neprilika, ali me je uputio na neke adrese, odnosno osobe. Tako je između njega i mene došlo do međusobnog dopisivanja, novih saznanja i obostranog darivanja po knjigama koje je on napisao kao što su ´Svemir i ja´ i ´Svijet na raskrižju´, a on je od mene dobio Kuletinov životopis, ´Josip Kuletin hrvatski intelektualac, skladatelj, rodoljub i mučenik´.

Pitao sam ga zašto je napisao te dvije knjige, a on mi odgovara: “Moj moto u obje knjige je humanizam, znanost, edukacija i prijedlozi kako da čovječanstvo preživi čim duži period budućeg vremena. U knjizi sam prognozirao još 50 do 100 godina, ako se ponaša kao do sada. Dajem i prijedloge kako se to može produžiti, ali mi recenzenti kažu da sam utopist. Ukrajina i Tajvan ukazuju da bi taj period preživljavanja mogao biti drastično kraći.”

Jedan od recenzenata Butkovićeve knjige ´Svemir i ja´ bio je i dr. sc. Danko Plevnik. On o dr. Butkoviću piše: “Sakupio je sva svoja sjećanja i uglavnom sve svoje pisane radove kako iza sebe ne bi ostavio neistražen život u smislu kakvim ga je smatrao grčki filozof Sokrat kad je govorio: “Neistraženi život ne vrijedi živjeti.” Želi što sustavnije izraditi svoju interpretaciju sebe jer se najbolje i najduže poznaje. Već samo da je napisao svoj elementarni životopis, bila bi to dovoljna vrednota za znanstvenu, obrazovnu, političku i kulturnu povijest ne samo Karlovca, nego Hrvatske i šire regije.”

I tako se dopisujemo i osvrćemo na pročitano štivo i njegovo i moje. On mi je pročitavši životopis Josipa Kuletina napisao: “Pročitao sam knjigu. Cijenim Vaš pristup materiji, kad nema dovoljno podataka o Kuletinu, vi prikupljate informacije sa svih raspoloživih strana. Čestitam. Ipak imam jednu primjedbu što pristupate dosta jednostrano, a Drugi svjetski rat ima jako tamnu drugu stranu. Mladi naraštaji mogu misliti da su naše legije išle u SSSR u turizam. Zašto je Njemačka napala Sovjetski Savez, Francusku, Englesku itd., a mi smo bili uz njih? Takove “legije su pobile milione Židova, Ukrajinaca i Rusa (pretežito civila, žena i djece). Pred četiri godine bio sam u Ukrajini, odati počast poginulim vojnicima iz Karlovca u Prvom svjetskom ratu. Bio sam i u Lavovu (Lviv-u), koji je 1940. imao skoro 30% Židova i 20 sinagoga. Danas ima stotinjak Židova i ni jedne sinagoge (jedna je u široj periferiji).”

Na ove primjedbe odgovorio sam dr. Butkoviću i nastavili smo dopisivanje. Jučer navečer, 21. studenoga kad slavimo Gospu od zdravlja, dobih poruku od dr. Butkovića putem maila. Piše mi: “Večeras je Rotary klub Karlovac imao redoviti sastanak na kojem sam pod točkom razno upoznao društvo s vašom knjigom. Nitko nije znao ništa o Kuletinu, a pogotovo da njegova unuka živi u Karlovcu (ima nas 27 članova. Ja sam najstariji).  Još je veće iznenađenje bilo saznanje da je naš počasni član Josip Pavlić glumio gljivu u Kuletinovoj dječjoj opereti. Upoznao sam ih s Kuletinovom žalosnom sudbinom.”

Kad smo već kod rotarijanaca iz Karlovca, jednom mi je dr. Mirko Butković poslao dvije fotografije i uz njih napisao: “Mi rotarijanci bili smo dva dana u posjeti bratskom klubu iz Nove Gorice iz Slovenije. Odali smo počast poginulim karlovačkim borcima sa Soškog fronta, koji počivaju na sačuvanom groblju u Črničama, samo Karlovačke 96 pukovnije (oko 400 poginulih). Bili smo u Marijinom svetištu Sveta Gora u blizini Nove Gorice, koje je jedno od najpoznatijih u Europi.”

Pitam se i pitam dr. Butkovića: hoćemo li saznati za grob Josipa Kuletina i tolike pogubljene u Karlovcu nakon 1945. godine? Od koga? Od partizana.