‘Ponosan sam što sam alkar i pripadnik Hrvatske vojske!’

Iako vrlo rijetko prenosimo tekstove s drugih medija, ovoga puta objavljujemo tekst portala hrvatski-vojnik.hr koji donosi priču o hrvatskom vojniku i slavodobitniku ovogodišnje Sinjske alke Josipu Čačiji.

‘Ponosan sam što sam alkar i pripadnik Hrvatske vojske!’

303. Sinjska alka ove je godine održana na 23. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja. Dok su se u Kninu žitelji Lijepe Naše prisjećali odlučujuće bitke kojom je konačno završen Domovinski rat, u Sinju su se alkari borili za titulu slavodobitnika. S osam punata na pobjedničko se postolje uspeo desetnik Josip Čačija, pripadnik Hrvatske ratne mornarice…

Prvi vikend u kolovozu u Sinjskoj krajini već se 303 godine povezuju s trima riječima – bara, čoja i alka. Ove se godine datum održavanja Sinjske alke poklopio s Danom pobjede i domovinske zahvalnosti i Danom hrvatskih branitelja te 23. obljetnicom vojno-redarstvene operacije Oluja. Postati slavodobitnikom alke velika je čast, no osvojiti alku na tako važan datum, neprocjenjivo je. Takav pothvat uspio je 34-godišnjem desetniku Josipu Čačiji, pripadniku Hrvatske ratne mornarice. Taj rođeni Sinjanin pomeo je konkurenciju s osam punata, pri čemu je dvaput uspio pogoditi u sridu. Kad ga netko upita kako je postao alkar, desetnik Čačija bez razmišljanja odgovara:

‘Kod muške djece u Sinju to nekako dolazi s rođenjem.’

Međutim, i u toj šali ima nešto istine. Naime, uspjeh koji desetnik Čačija danas uživa ne bi bio moguć da ga na alkarski put nije usmjerio njegov glavni uzor, njegov otac Ilija-Miro, koji je dugo godina bio momak alkara Mladena Vučkovića. Upravo je od Vučkovića desetnik Čačija u dobi od deset godina naučio jahati. Jahanjem se nastavio baviti dugi niz godina, a 2010. konačno je debitirao kao alkar – i odmah osvojio čoju.

Istodobno s alkarskom karijerom, desetnik Čačija gradio je i onu vojničku. U OSRH je pristupio 2006., a nakon završenog tečaja za pomorske diverzante u 352. Satniji pomorskih diverzanata HRM-a, raspoređen je u Bojnu za specijalna djelovanja u Delnicama. Ondje se zadržao sedam godina, a zatim je premješten u Bojnu obalnog motrenja i obavješćivanja, gdje danas radi kao ronilac. Kao član tima AVPD (Autonomous Vessel Protection Detachment) 2016. upućen je u međunarodnu operaciju potpore miru u Somaliji pod nazivom ATALANTA (EU NAVFOR SOMALIA – OPERATION ATALANTA). Za doprinos u provedbi zadaća tijekom te misije proglašen je najboljim dočasnikom siječnja 2017. Njegovi nadređeni u misiji imali su samo riječi hvale za njega – pošten, dosljedan, pouzdan i koristan u timskom radu, samo su neki od epiteta kojim su ga opisali. Tom popisu svakako treba dodati i riječ aktivan. Naime, desetnik Čačija redovito sudjeluje u prvenstvima OSRH u orijentacijskom trčanju, gađanju i plivanju, a u slobodno vrijeme bavi se još lovom i već spomenutim jahanjem. Ni ne čudi stoga što se takav sportski duh odlučio okušati i u Sinjskoj alci.

No, uskladiti posao i pripreme za Alku nije bio nimalo lak posao, tim više jer su pripreme trajale gotovo cijelu godinu; počele su u siječnju, a intenzivirale se u svibnju, kad su alkari dvaput ili triput tjedno imali kondicijske pripreme. Najzahtjevnije je bilo u srpnju, kad su alkari svakodnevno bili na trkalištu. Za desetnika Čačiju, to je značilo da nakon psihofizičkog napora na poslu nije mogao izuti vojničke čizme i odmoriti se, nego se morao preobuti u alkarske čizme i nastaviti se umarati i znojiti na visokim temperaturama do kraja dana. Ipak, sve se to dalo prebroditi uz jaku volju i potporu bližnjih. Desetnik Čačija pogotovo naglašava važnost podrške koju su mu pružili kolege i nadređeni.

‘Bez njihove podrške teško da bih uspio’, ističe.

Sav se taj trud konačno isplatio 5. kolovoza. Desetnik Čačija i njegov konj Aškan bili su taj dan ujednačeni kao tim. Protrčali su kroz sve tri trke i uspeli se na pobjedničko postolje. Upravo intenzivne kondicijske pripreme zaslužne su za takav uspjeh, smatra desetnik Čačija. No, važan čimbenik također je i psihička stabilnost.

‘Alkar mora biti smiren i koncentriran. Ako je jahač nervozan, konj to osjeća i mogao bi reagirati drugačije od onog što alkar želi’, objašnjava slavodobitnik 303. Sinjske alke.

Za svoj uspjeh desetnik Čačija osvojio je slavodobitnički plamenac hrvatske trobojnice, zlatnu plaketu Alke i 40 000 kn od Viteškog alkarskog društva, dok ga je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović nagradila zlatnim prstenom s hrvatskim grbom i sabljom. No, nijedna nagrada ne može se mjeriti s ponosom zbog osvajanja Alke na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te 23. obljetnicu VRO Oluja.

‘Ja sam pripadnik Hrvatske vojske, a moj je otac kao branitelj sudjelovao u Oluji. Moja pobjeda na Dan pobjede obojicu preplavljuje osjećajima ponosa i domoljublja’, emotivno nam govori desetnik Čačija.

Dosad je akter naše priče puno toga postigao, no još je puno godina rada, a sigurno i još više postignuća pred njim i na alkarskom i na vojničkom putu. Želja mu je usavršiti se kao ronilac te svoja znanja prenositi budućim naraštajima u HRM-u. Također, volio bi jednog dana osvojiti baru, jedino alkarsko natjecanje na kojem dosad nije pobijedio. Ne sumnjamo da će te planove i uspjeti ostvariti. Ima sve preduvjete za uspjeh, a najvažniji je ljubav prema onome čime se bavi. Ta ljubav osjeti se i u njegovoj izjavi kojom zaključujemo ovu priču:

‘Ponosan sam što sam alkar i pripadnik Hrvatske vojske!’