Sinj (11): SAMOSTANSKE ZBIRKE – I. dio

SINJ (11)

SAMOSTANSKE ZBIRKE – II. dio

Arheološka zbirka franjevačkog samostana u Sinju jedna je od najstarijih i najvrjednijih arheoloških zbirki u Hrvatskoj. Samo Split, Zadar i Zagreb imaju starije i vrjednije arheološke zbirke. Razlog osnivanje arheološke zbirke bila je činjenica što se u Sinju i Sinjskom kraju često nailazilo na arheološke spomenike. Fratri su znali vrjednovati i cijeniti te spomenike i to su bili presudni razlozi ne samo za nastanak ove zbirke nego i za vrsnoću pronađenih kulturnih sadržaja. Predmeti koji se u njoj nalaze ne potječu iz sustavnih arheoloških istraživanja, više su to slučajni nalazi pribavljeni marljivošću fratara i naklonošću naroda prema spomenicima prošlosti. Ta odlika podjednako se odnosi na rast i povećanje broja arheoloških predmeta i njihovu stručnu valorizaciju franjevačke arheološke zbirke. Ono što zbirka posjeduje uglavnom je nađeno na području Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, a ponajviše u okolici Sinja. I ono po čemu je zbirka posebno poznata, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, su spomenici koji potječu s poznatog arheološkog nalazišta Aequuma (Colonia Claudia Aequum) nedaleko Sinja, kod današnjeg sela Čitluka.

Fra Ivan Marković  piše:

“Godine dakle 1860. bi zasnovan današnji mali muzej; jer bi tada našasta glava, desna ruka, dva okrnjena srednja prsta lieve ruke ogromnog kipa mladog Heraklesa, i pet rimskih lapida. Ona glava bila bi liep nakit i u prvim muzejima. Nju je, kao što i druge komade spadajuće na Heraklesev kip opisao čuvar carskog muzeja Dr. Schneider. Na Čitluku našlo se je (1860 – 1885) drugih mnogih natpisa, od kojih nekoji su u gimnaziji; a oko dvadeset uzidjano je u fratarskom oboru: našlo se je mramornih stupova s kapitelima, mnogo novaca, stvari od mjeda i od gvoždja, sudja itd. Po mnijenju istog Schneidera Heraklesov kip, kao i veći dio natpisa našastih na Čitluku, spada u prvo doba rimskih careva” ( nav. dj,. str. 69-70).

Posredovanjem don Frane Bulića uprava Gimnazije je dobila 150 forinti. Osim te pomoći, kako svjedoči fra Šimun Milinović, rodoljubni župnici Provincije Presvetog Otkupitelja skupili su znatnu svotu novca i izručili je fra Ivanu Tonkoviću. S tim novcem započelo se 1884. godine ponovno istraživanje arheološkog područja na Čitluku, gdje je često dolazio i don Frane Bulić, hrabrio i davao savjete.

Lokaliteti na Čitluku stalno su interesirali stručnjake, pa 1911. ponovno počinju nova iskapanja u starome Aequumu. Uspjeh je bio više nego dobar, i među važnijim novopronađenim predmetima jest donja polovica kipa imperatora, vjerojatno cara Klaudija I. koji je Aequum i podigao na čast kolonije i stanovnicima podijelio pravo rimskih građana.

Uspjeh ovog iskapanja potaknuo je A. P. Mišuru i on se 15. lipnja 1912. godine pismeno obraća Beču i moli novčanu pomoć da bi se iskapanja mogla nastaviti. Iz Beča je došao prof. Kubitchek, posjetio mjesta iskapanja, pregledao nađene predmete, a o novčanoj pomoći nije rekao ništa. Posebno mu se svidio donji dio imperatorova kipa i želio ga kupiti za dvorski arheološki muzej u Beču te ponudio 10.000 austrijskih kruna. Uprava samostana, naravno, nije na to pristala.

Za vrijeme iskopavanja na Čitluku 1911. – 1913. godine ostao je neistražen jedan mali prostor na kojem su bili zasađeni orasi i samostan tu nije dopustio iskapanje. Kasnije su orasi silno izrasli i smetali obližnjem vinogradu. Samostanska uprava 1936. godine naredi da se orasi posijeku, a zemljište iskrči i uredi. Treći dan krčenja, na dubini oko pola metra, radnici su naišli na izvanredan kip božice Dijane, visok 172 cm.

Fra Mirko Marić

(nastavlja se)