Sinj (19): FRA JOSIP GLUNČEVIĆ

SINJ (19)

FRA JOSIP GLUNČEVIĆ

Kad sam ja bio u dobi od četiri godine, Antun Padovanski kome se moja dobra majka preporučila za pomoć i dala da kroz pune dvije godine nosim franjevački habit oslobodio me od smrtne patnje. Ali nije bilo moguće da me navedu da skinem habit, nego sam ga nastavio nositi kroz više godina i protiv volje roditelja. Zbog toga su me zvali fratar. To mi se sviđalo i postadoh fratar protiv volje oca, a majka mi je bila već umrla 1760. (Iz autobiografije).

Rodio se u Sinju 8. lipnja 1751. godine, a 15. lipnja ga je u Gospinoj crkvi krstio fra Jeronim Filipović i dao mu ime Ante Marija. Pisati i računati uči u sinjskom samostanu. Franjevački habit oblači 4. svibnja 1767. godine u Sinju. Filozofsko-teološki studij završava u Šibeniku. Za svećenika je zaređen 10 lipnja 1775. godine. Mladu misu služi na oltaru Gospe Sinjske u Sinju. Godine 1777. položio je ispite crkvenog govorništva, a poglavari ga odmah imenuju godišnjim propovjednikom u Makarskoj. Godinu dana poslije, nakon položenih ispita, postaje profesor filozofije i retorike i radi kao profesor u Makarskoj i Šibeniku. Počasni naslov «iubilatus» dobiva 10.travnja 1798. godine i odlazi u Split. Sinjski župnik i gvardijan postaje 4. prosinca 1804. godine, a dvije godine poslije izabran je u Karinu za provincijala sa sjedištem u Šibeniku.  Po završetku te službe, točnije 1810. godine, vraća se u svoj rodni Sinj i ostaje do kraja života. Umro je u Sinju 2. kolovoza 1839. godine i pokopan na groblju svetog Frane u Sinju.

Glunčević je bio sposoban i učen redovnik. Sačuvao se rukopis u kojem je bilježio događanja u Dalmaciji u ta burna vremena poslije  Francuske revolucije, kad Europu zadesiše veliki politički preokreti. Fra Josip je zabilježio njihov odjek u Dalmaciji u spisu Crkveni i političko-ratni događaji od 1795. do 1796. godine, na talijanskom jeziku. Godine 1797. piše svoj dnevnik o događajima u Dalmaciji u kojima je osobno sudjelovao ili je bio svjedok događanja. Kad se povratio u Sinj, nastavio je bilježiti što se događa u samostanu, Sinju i Dalmaciji. Rukopis je sačuvan i u njemu mnoga velika i važna svjedočanstva, koja šira javnost još nije upoznala.

Fra Josip je bio župnik, gvardijan, provincijal i glasoviti propovjednik. Sve koje je sretao prihvaćao je  kao otac i kao brat. Svi poznavatelji ističu njegovu pobožnost, revnost i darežljivost. U samostanskim dokumentima stoji da je u vrijeme kad su zaredale gladne godine od 1811. do 1820. godine, da je ne samo riječju, nego i djelom nastojao ublažiti nevolju svojih župljana. Na kraju, kad više nije imao ništa, dijelio im je samostansko pokućstvo.

Fra Karlo Kosor piše: Bio je čovjek žive vjere. Iza njegovih riječi stajalo je njegovo duboko uvjerenje. Jednom je za propovijedi u Sinju nastao potres. Svijet je počeo bježati na sve strane. On se nije ni makao, nego je povišenim glasom, pun vjere, uskliknuo: ”Čeljadi bez vjere, što se plašite? Ta u Božjoj ste kući”! Svojim istupom zadivio je nazočnog maršala Marmonta, koji je tu zgodu i zabilježio u svojim Uspomenama. (Aposoli Gospe Sinjske, Sinj, 1987., str. 25-26). Darovao mu je ovaj brevijar kojega vidite na slici, a čuva se u samostanskoj knjžnici.

Glunčević spada među velikane našeg samostana. Bio je pravi sljedbenik svetog Franje Asiškog. Riječju i djelom navještao je Krista raspetog i uskrslog, širio slavu njegove Majke Marije u liku Čudotvorne Gospe Sinjske. Narod ga je cijenio i držao svetim. Poslije smrti, dolazili su na njegov grob i molili za razne potrebe duše i tijela i bili uslišani.

Fra Mirko Marić 

(nastavlja se)