Cijela obitelj Župić u Gradskoj glazbi!

Sinjski puk s pravom govori kako će njihova sinjska Gradska glazba živjeti dok bude grada i njegovih građana u kojem djeluje već 155 godina, zahvaljujući ne samo dugoj tradiciji, nego i stalnoj obnovi novim naraštajima.

Gradska glazba uvijek će biti simbol prepoznatljivosti alkarskog grada, nakon Čudotvorne Gospe Sinjske i Sinjske alke.

Nosi ta glazba u sebi brojne zanimljivosti, priče ispričane u stoljeće i pol postojanja. Zajedno su u toj glazbenoj povorci punoj zanosa koračali braća, sestre, otac i djeca, prijatelji i susjedi.

Od povijesne 2015. godine, kada je proslavljeno 300 godina Sinjske alke, još je jedna je posebnost u toj povorci. Naime jedna cijela obitelj Župić u povorci je glazbara. Kada se spomene ova poznata sinjska loza, uvijek je pitanje ‘Koji Župići?’, jer puno njih je bilo i sada je u Gradskoj glazbi Sinj.

Ponosno su ovogodišnjih alkarskih dana i u svetkovini sinjske zaštitnice Čudotvorne Gospe Sinjske koračali i različite instrumente svirali supružnici Tihomir i Ivana i njihova djeca Jerko i Đulija.

Kada naša poznata sugrađanka mr. sc. Ivana Župić, viša stručna savjetnica za biljno zdravstvo pri Poljoprivrednoj službi nije po poljima, vinogradima, voćnjacima savjetujući poljoprivrednike, ne samo one s cetinskog kraja, ona je zajedno s ostalima na glazbenim provama ili nastupima.

‘Sve je počelo 1980. kada sam postala član Gradske glazbe. Završila sam glazbenu školu za klavir, klarinet i flautu. Međutim, od tada do danas nisam bila stalno s glazbarima, jer bilo je u životu određenih objektivnih okolnosti zbog kojih nisam bila u glazbi, ali posljednjih nekoliko godina sam tu, sa svojom obitelji, prijateljima i jednostavno nakon svega, posla i obiteljskih obveza u glazbi nalazim posebno zadovoljstvo. Nosila sam u glazbi i vrličku, ali sada sam u sinjskoj narodnoj nošnji’, kazala nam je Ivana.

Ivana naglašava kako je povratak među glazbare zapravo zasluga kćeri Đule.

‘Trebala joj je određena pomoć. Ona je mlada djevojka, učenica 7. razreda OŠ fra Pavla Vučkovića i svira klarinet. Inače sama glazba duboko je ukorijenjena u mojoj obitelj, ne samo kroz Župiće nego i rodne Kraljeviće. Moja obitelj dala je mnoge glazbare, ali i akademske glazbenike poput pok. Ante Kraljevića Tonka, a dugo godina u glazbi je svirala i moja sestra Majda Krolo, inače profesorica u OGŠ Jakova Gotovca ‘, ističe Ivana Župić, dodajući kako je njoj i njenoj obitelji izuzetna čast biti dio Gradske glazbe, a kao Sinjanki ponos da bude dio nečega što čini iznimnu vrijednu prepoznatljivost po čemu je njen grad poznat, između ostalih to je Gradska glazba Sinj, koja je uz sinjske svečanosti imala je zapažene nastupe diljem Hrvatske i inozemstva, osvajajući u natjecanjima brojna priznanja i nagrade.

U ovu zanimljivu priču uključio se sa svojim sjećanjima i Tihomir prisjećajući se svojih početaka u Gradskoj glazbi.

‘Ja sam se uključio u glazbu 1978. godine nakon glazbenog tečaja, a tu sam upoznao i moju suprugu Ivanu. Kako sam zakoračio među glazbare, tu sam neprekidno, skoro četiri desetljeća, svirajući trombon. Glazbu sam zavolio iz razloga što su manje – više svi moji bili glazbari, od kuma Ivelje, oca Jerka, poznatog kapelnika strica Maze i drugih. Jednostavno mi to volimo, to nam je u krvi. Kada uzmemo naše instrumente ili obučemo naše odore i nošnje, budi se poseban osjećaj, ponos, radost i nije nam ništa teško’, kazao je Tihomir dodajući kako se ta odlučnost i spremnost glazbara iskazala i u ovim alkarskim svečanostima kada su bile temperature i preko 40 stupnjeva.

Tihomir je dragovoljac Domovinskog rata i djelatnik HE Peruća, poznat je u Cetinskoj krajini i na razini Hrvatske kao strastven lovac, sudionik sa svojim psima na brojnim kinološkim natjecanjima gdje je osvajao brojna priznanja i nagrade.

‘To je meni nešto posebno, lov i psi. Kada je lov u pitanju, nedjelja je moja barem što se jutarnjih sati tiče, a popodne odem sa suprugom u crkvu. Teško je opisati tu moju ljubav prema psima i lovu, ali uza sve to uspio sam svih skoro 40 godina neprekidno biti u glazbi’, kazao je Tihomir.

Tihomir je dodao kako je rijetkost, ili barem se još nije zapisalo, da je u jednom trenutku cijela obitelju u sastavu Gradske glazbe.

‘Ima tu kolega koji su i stariji po stažu u Gradskojglazbi od mene. Imamo i sada primjer našeg trubača Mladena Poljaka koji je s dva sina u glazbi. Njegov otac Mile dugo godina je bio prepoznatljivo lice naše Gradske glazbe, bilo je tu brojnih članova obitelji, ali čini mi se da je ovo rijetkost da je jedna cijela obitelj u sastavu Gradske glazbe’, kazao je Tihomir napominjući kako ima puno sličnih primjera i zanimljivosti koji su vezani za Gradsku glazbu Sinj kada su u pitanju njihovi članovi.

U ovoj priči o glazbenoj obitelji Župić za istaknuti je i Jerka. Ovaj magistar primarnog obrazovanja, koji je također s glazbenom školom zakoračio među sinjske glazbare 2002. godine i ovih 15 godina neizostavni je dio sinjske Gradske glazbe, te kao majka i sestra svira klarinet, ali je zato od oca naslijedio ljubav prema lovu.

Ivana i Tihomir priznaju kako za tako dug i plodan život sinjske Gradske glazbe nisu zaslužni samo glazbari, nego i njihovi brojni dirigenti, predsjednici, donatori, vjerni građani i svi koji ih slušaju. Na kraju ove glazbene priče o obitelji ponosnih glazbara, Ivana i Tihomir spominju i maestra Grgu Grubišića koji neumorno i vrlo stručno sada radi s ovima naraštajima glazbara. Tijekom razgovora puno puta se spomenulo legendarnog kapelnika Mazu Župića, koji je naučio svirati veliki broj sinjskih glazbara.

Tihomir priznaje kako je najviše posla u svim njihovim aktivnostima u Gradskoj glazbi obavlja Ivana.

‘Lako je nama. Ona pripremi i ispegla robu meni, sinu i kćeri, a i sebe uredi. Mi samo čekamo i kad je sve gotovo krenemo, instrumente u ruke pa na zborno mjesto’, kazao Tihomir i dodao da je tu je i ručak i ostali kućanski poslovi, te je nahvalio svoju suprugu s kojom je u braku punih 27 godina, a prije vjenčanja su podosta godina hodali gradom držeći se za ruku .

‘Ništa nije teško što se voli. Neopisiv je osjećaj kada vidim svoju djecu, supruga, naravno i sebe obučene u našu narodnu nošnju, svi spremni sa svojim instrumentima zasvirati svom narodu, slaveći našu Alku i našu zaštitnicu Čudotvornu Gospu Sinjsku’, kazala je na kraju ove zanimljive priče mr. sc. Ivana Župić.