In memoriam: Stjepan Ćatipović
Malo pomalo pucale su mandolinske žice, a ona posljednja na jednom životnom...
Završeno je snimanje glazbenog dokumentarnog filma ‘In Loving Memory of Branimir Vugdelija’.
Riječ je o filmu čiji je autor Bruno Marković-Ćoso koji ističe kako mu je veliko zadovoljstvo bilo snimati film o legendarnom frontmanu sinjskog gothic metal banda Embria Branimiru Vugdeliji koji je bez dvojbe srce sinjske alternativne scene i po mišljenjima mnogih uz bok velikanima svjetski poznatih bendova tog žanra.
‘Sinj je u razdobljima nakon rata, od 1995. pa sve do, usudio bi se reći 2010. godine doživio jedno zlatno doba glazbene scene, a mladi su proživljavali nezaboravne trenutke na lokacijama kao što su park, fontana, te neizostavni kultni caffe bar ‘Sunce’. U tom razdoblju pojavio se Branimir Vugdelija koji se inspiriran Black Sabbath-om, Type O Negative-om, HIM-om i mnogim drugim bendovima tog žanra upustio u rad autorskih pjesama i osnovao Embrio. Branimir nije bio samo pjevač, on je bio i samouki gitarist, tekstopisac, slikar, programer, producent, dizajner, organizator pa čak i član Tang Soo Do kluba kao zaljubljenik u borilačke vještine. Bio je veliki umjetnik… Nažalost nismo se osobno poznavali te je svaki višesatni razgovor sa njegovim najbližnjima kao i mnogobrojnim prijateljima bio posebno emotivan i iskren’, ističe Bruno.
Uz Bruna Markovića Ćosu na filmu radi Dominik Belančić te daju sve od sebe da film koji je trenutno u fazi montaže bude što bolji.
‘Film je snimam po raznim lokacijama na područjima Sinja i Otoka te je glazbeno orijentiran o Branimirovom stvaralaštvu sa Embriom i Sentimentom, međutim tu su neizostavno smještene razne priče o njegovom karakteru, privatnom životu, životu u Zagrebu, o ljubavi prema motorima te mnogim drugim zanimljivim stvarima. U filmu sudjeluju raznorazni prijatelji i bendovi kao što su M.O.R.T. , Maršal, Salauk, Kidney Stones-i, Atlantida, zagrebački Sentiment te originalna postava benda Embrio. Nadam se da ćemo film što prije premijerno prikazati u gradskom kinu u Sinju’, ističe Bruno Marković Ćoso.
Malo pomalo pucale su mandolinske žice, a ona posljednja na jednom životnom...